Kriptologija ili kriptografija je proučavanje i proces kodiranja i dekodiranja običnih tekstualnih poruka tako da ih nitko ne može pročitati bez vodiča ili ključa. Povjesničari datiraju korištenje kriptologije u doba starog Egipta i sugeriraju da su se tajni kodovi razvili vrlo brzo nakon što je razvijen pisani jezik. Također, razgovor može biti kodiran, kao i česti radijski prijenosi ili razgovori na mobitelu.
Kriptologija se mnogima čini prilično romantičnim područjem, a dešifriranje tajnih poruka tema je mnogih trilerskih romana. Nedavno je Da Vincijev kod uključivao misterij niza tragova i kodova koji su upućivali na zavjeru Katoličke crkve kako bi spriječila ljude da saznaju da je Marija Magdalena bila jedna od ranih učenica Isusa Krista. Ideja o tajnim šiframa i skrivenim porukama očarava mnoge, što je razlog za veliku popularnost romana Dana Browna.
Danas je kriptologija često vrlo tehnička u procesima kodiranja ili dekodiranja, zbog korištenja računala. Računala često mogu razvijati kodove koji su gotovo neraskidivi. Potrebna je i određena količina kriptologije kako bi se zaštitila sigurnost računala. Kodovi i lozinke pomažu u zaštiti softvera i hardvera od “hakiranja” koje može otkriti informacije o privatnim planovima, brojevima socijalnog osiguranja ili brojevima kreditnih kartica. U stvari, većina ilegalnog dešifriranja sigurnih informacija u računalima je krađa identiteta. Neki dešifratori izvrsni su u provali u ono što se smatra “sigurnim” sustavima.
Drugi primarni razlog za šifriranje informacija je zaštita tajnih operacija neke zemlje, osobito u vrijeme rata. Dok su neki kodovi pojednostavljeni, obično se računalno proizvedeni kodovi temelje na algoritamskim obrascima koji sprječavaju ilegalne dešifratore da dođu do informacija o vojnim planovima ili oružju. Sigurnost niske razine često je zaštićena upotrebom stvari kao što su digitalni potpisi, koji se mogu provjeriti radi zaštite sustava od neželjenog upada.
Budući da se gotovo svi kodovi mogu razbiti, uz dovoljno vremena i truda, oni u području kriptologije moraju stalno raditi na razvoju novih kodova kako bi klijenti ili informacije bili sigurni. Odluke o najboljim kodovima za korištenje donose kriptografski inženjeri, koji se uvelike oslanjaju na kriptologiju kako bi utvrdili koliko se lako dešifriraju određene vrste šifriranja.
Istraživanje o vojnim kodovima koje je proveo kriptolog možda nikada neće biti objavljeno. Zapravo postoji velika zabrinutost u određenim zemljama oko dopuštanja pristupa prethodno tajnim kodovima jer to može omogućiti pristup informacijama koje se još uvijek smatraju tajnim. Također, analiza kodova korištenih prije može pomoći ilegalnim dekriptorima da pogode koji bi se kodovi mogli koristiti u budućnosti. Stoga se metode šifriranja često čuvaju jednako pažljivo kao i svaki materijal koji je šifriran, a prodaja takvih informacija stranim interesima može nositi teške kaznene kazne.
Neke metode, poput korištenja algoritama, predvidiva su vrsta kriptologije, a povremeno, kako bi zaštitile određene tajne, vojska ili druga sigurna organizacija može posegnuti za ranijim pisanim ili izgovorenim kodovima ili njihovim varijacijama. Netko s radnim znanjem o povijesti kriptologije može biti u stanju razbiti takve kodove, ali često ako se kodovi koriste samo kratko vrijeme, nema dovoljno vremena da informacije pobjegnu prije nego što se primijeni druga metoda.