Graviranje kristala je proces urezivanja slike ili teksta na površinu predmeta izrađenog od kristala. To se može postići na nekoliko načina. Najjednostavnija metoda uključuje ručno graviranje alatom koji ima dijamantni vrh. Druga metoda koristi uređaj nalik na olovku koji emitira abrazivne kristale, staklo ili pijesak koji mogu ravnomjerno označiti površinu kristala. Laseri se također mogu koristiti za graviranje kristala, bilo s ručnim laserom ili automatiziranom, računalno kontroliranom industrijskom verzijom.
Sastav kristala je sličan staklu s izuzetkom dodatka olova koji može povećati trajnost i sjaj. To znači da su mnoge tehnike graviranja kristala identične onima koje se koriste na staklu. Izvorna metoda graviranja kristala je korištenje ručnih alata koji imaju tvrde dijamantne vrhove. Ti alati mogu biti potpuno ručni, poput rezača stakla, ili mogu biti elektronički, s vrhom koji se vrti ili pomiče pneumatski unutra i van. Ručno graviranje kristala može dati razrađene i detaljne rezultate, iako je potrebno neko vrijeme da se završi i često ne prodire duboko u kristal.
Tehnika poznata kao pjeskarenje često se koristi u graviranju kristala. Ovaj proces uključuje izradu šablona koje se nanose na površinu predmeta, a zatim pomoću alata koji usmjerava fini mlaz abrazivnog materijala na površinu. Šablona štiti područja kristala, dopuštajući da se abrazivom ugrize samo izložena područja. To može stvoriti vrlo zamršen posao u relativno kratkom vremenu. Korištenje šablone za izradu dizajna znači da pjeskarenje može biti vrlo učinkovito pri graviranju više predmeta s istim uzorkom.
Jedno od najnovijih dostignuća u graviranju kristala je korištenje lasera. Za razliku od drugih alata koji precizno urezuju kristal, laser stvara mikro lomove u kristalnoj strukturi, učinkovito lomeći sitne komadiće predmeta. Laseri rade vrlo brzo i mogu se automatizirati za precizno reproduciranje slika i fotografija na površini kristala. Nekim graverima se ne sviđaju rezultati laserskog graviranja kristala jer, ako postoje široka područja graviranja, površina koja je obrađena laserom ima tendenciju da bude primjetno neravna i ponekad neravna.
Lasersko graviranje kristala omogućilo je jednu jedinstvenu tehniku, a to je graviranje unutarnje strane kristalnog bloka. Korištenjem lasera koji se emitira u vrlo širokom snopu, a zatim fokusiranjem te zrake na jednu točku na nekoj udaljenosti, laser je u stanju prodrijeti kroz blok kristala bez da ga ošteti. Mjesto gdje laser dolazi do točke, kao što je vrh konusa, jedino je mjesto gdje je toplina dovoljno jaka da stvori mikro-frakturu. To znači da se trodimenzionalna slika može urezati na unutarnjoj strani kristala, ostavljajući vanjsku površinu poliranom i čistom.