Općenito, kristologija je proučavanje prirode i biti Isusa Krista. To je posebno područje kršćanske teologije. Jedno od glavnih pitanja kristologije je kako bi Isus Krist mogao biti i ljudski i božanski u isto vrijeme, inače poznato kao Utjelovljenje. Ostale kristološke teme uključuju pitanje uskrsnuća i Kristov precizan odnos prema Presvetom Trojstvu.
Neki od ranih kristoloških problema uključivali su prirodu odnosa Krista prema Bogu. To je pokrenulo pitanja za neke ljude, poput ‘ako je Krist bio ljudsko biće, kako je moguće da je bio i božanski?’ Ponuđena su mnoga rješenja za ovo pitanje, kao što je gnostičko tumačenje, koje je sugeriralo da je Kristovo fizičko tijelo samo iluzorni oblik proizveden od strane više duhovne suštine. Ovo tumačenje je poznato kao doketizam. Nasuprot tome, druga tumačenja, kao što je klasična pravoslavna perspektiva, vjerovala su da je Krist bio i potpuno ljudski i potpuno božanski.
Prema takvim nesuglasicama u vezi s Kristovom naravi, Prvi Nicejski sabor održan je 325. godine. To je bila jedna od prvih biskupskih skupština na kojoj se rigorozno raspravljalo o kristologiji. Jedan od ciljeva Koncila bio je utvrditi Kristovu narav kako su je apostoli opisali. Na ovom sastanku je formulirana jedinstvena kršćanska doktrina poznata kao Vjerovanje iz Niceje. Ustanovilo je Kristovo božanstvo, poistovjećujući ga izravno s Bogom.
Unatoč Nicejskom vjerovanju, teolozi su nastavili istraživati Kristovu dvojaku ljudskost i božanstvo. Razni teolozi i kristolozi nudili su mnoge vrste rješenja. Jedan primjer je koncept metaxua, što je platonski izraz, koji su koristili ruski pravoslavni teolozi Srebrnog doba, kako bi objasnili Kristovu prirodu. Metaxu se može prevesti kao rezonantna komunikacija, a u osnovi znači da su božanstvo i svijet povezani, ali i odvojeni. Za te se teologe općenito smatralo da je Krist utjelovljenje metaxua.
Drugi pristupi kristologiji korišteni su za iznošenje argumenata u korist ateizma. Primjerice, slovenski filozof Slavoj Žižek prihvaća dvostruko Kristovo božanstvo i ljudskost, ali to koristi da pokaže da Bog ne postoji. Nakon pisca GK Chestertona, ključni trenutak u Žižekovoj kristologiji je kada je Krist razapet i kaže: ‘Bože moj, zašto si me napustio?’ Prema Žižeku, budući da je Krist Bog, to znači da Bog ne vjeruje u sebe. Dakle, za Žižeka je značaj kristologije i kršćanske religije u tome što je to prva religija u kojoj Bog niječe vlastito postojanje.