Kritička procjena može se odnositi na pisani esej ili jednostavno na specifičan način razmišljanja. Glavna značajka u oba slučaja je kritička analiza, koja se oslanja na propitivanje uvjerenja ili tvrdnji. Drugim riječima, kritička procjena testira valjanost tvrdnje. Stoga su važni čimbenici kao što su objektivnost i pouzdanost. Kada se ovo ispitivanje odvija u strukturiranom pisanom obliku, rezultira esej kritičke evaluacije.
Određene osobine pogoduju kritičkom vrednovanju. Kao prvo, pojedinac bi trebao biti pažljiv promatrač i slušatelj, jer je prikupljanje cijelog spektra informacija o temi ključno za kritičke procjene. Pojedinac bi također u idealnom slučaju trebao biti objektivan, budući da spremnost na bolje razmatranje svih gledišta osposobljava ocjenjivača sposobnošću evaluacije tih stajališta. Možda najvažnije, ocjenjivač bi trebao biti fleksibilan u svom razmišljanju, jer proučavanje i osporavanje pojma često zahtijeva reviziju vlastitih uvjerenja pojedinca i uključivanje novih informacija koje se stalno mijenjaju.
Neki ključni koncepti daju informaciju o kritičkoj evaluaciji. To uključuje sljedeće: jasnoću argumenta, njegovu nepristranost, njegovu relevantnost i njegovu sveobuhvatnost. U znanstvenim istraživanjima valjanost i pouzdanost teorija moraju se nadalje zadovoljiti. Razmišljanje višeg reda koje uključuje stvaranje veza između apstraktnih ideja i konkretnih primjena također je kamen temeljac kritičkih evaluacija.
Izazovi kritične prirode mogu se manifestirati na više razina. Kao prvo, ocjenjivač mora procijeniti svoje ciljeve u evaluaciji i sve moguće pristranosti koje postoje. Valjanost dokaza korištenih za donošenje zaključka također se mora ispitati, kao i izvori tih dokaza — osobito ako su ti izvori drugi ljudi. Konačno, svaki mogući zaključak treba ocijeniti jednakom težinom, kao i sva pobijanja svakog zaključka.
Kritičkih ocjena ima u izobilju u svakodnevnom životu. Sudske porote često kritički ocjenjuju dokaze kako bi donijele presudu. Političari tvrde da koriste kritičku evaluaciju kako bi uspostavili prave smjernice za građane regije. Znanstvenici i povjesničari raspravljaju i stječu uvid u prošlost kroz kritičku analizu. Gotovo svaka odluka koja je ikada donesena proizlazi iz kritičke procjene. Te odluke mogu biti velike, poput odluke o ulasku u rat ili prihvaćanju ponude za posao, ili mogu biti svakodnevne aktivnosti poput odabira preljeva za sendvič ili pizzu.
Pisanje kritičke procjene obično uključuje bavljenje određenom temom i preispitivanje uobičajene pretpostavke. Na primjer, tipičan rad mogao bi izazvati potrebu za domaćim zadaćama u školama. Nacrt takvog rada obično bi uključivao pozadinu tvrdnje i razlog zašto postoji. Evaluacija bi tada mogla uzeti svaki postignuti bod u korist domaće zadaće i osporiti njezinu vrijednost. U zaključku, pisac eseja može ili podržati pretpostavku ili je odbaciti.