Kritički esej obično ispituje određenu karakteristiku kreativnog djela, kao što je film, roman ili drama. Autor eseja ne iznosi svoje mišljenje o djelu, već radije analizu koju mogu potkrijepiti vanjski izvori. Pisci kritičkih eseja obično će na početku iznijeti svoju glavnu ideju, nakon čega slijedi opis argumenata i dokaza koji podržavaju ili suprotstavljaju središnju ideju. Esej obično završava zaključkom.
Satovi engleske književnosti i kompozicije obično zahtijevaju od učenika da vježbaju pisanje kritičkog eseja. Jedan od glavnih problema s ovom vrstom eseja je taj što studenti ponekad mogu birati teme ili naslove koji nisu dovoljno uski. Važno je usredotočiti se na vrlo specifičnu karakteristiku kreativnog djela ili određeni kut u kritičkom eseju. Na primjer, pojedinac bi se mogao usredotočiti na korištenje kinematografije u filmu kako bi vizualno prenio njegovo značenje, a ne na cijeli scenarij ili radnju.
Ton i stil koji se obično koriste u kritičkom eseju objektivni su, a ne subjektivni. To znači da autor pokušava izolirati vlastito mišljenje i perspektivu od analize. Umjesto toga, on koristi primjere drugih kreativnih radova koji su možda koristili iste tehnike ili stručne uredničke recenzije. Autor kritičkog eseja također bi svoju analizu mogao potkrijepiti povijesnim činjenicama i pregledima slučajeva.
Argumenti i središnje ideje kritičkih eseja obično navode čitatelje da na drugačiji način pogledaju kreativni rad koji se analizira. Esej nastoji educirati čitatelje o idejama i aspektima djela koje možda prije nisu razmatrali ili primijetili. Kritički esej zapravo može predložiti novu ideju o tome što knjiga ili predstava komunicira u smislu svoje središnje teme.
Prije pisanja eseja, autor često provodi analizu kreativnog rada. Pokušava secirati kreatorovo namjeravano značenje i vrijednosti. Ponekad je korisno pogledati druge kreativne radove sa sličnom tehnikom ili stilom kako bi se povukle paralele. Autor također može konzultirati radove mentora ili utjecaja kreatora kako bi potkrijepio sve veze između pojedinog kreativnog djela i većeg umjetničkog pokreta.
Zaključak će često sažimati glavne točke predstavljene kroz esej. Obično će ponovno iznijeti glavnu ideju ili argument i predstaviti sažetak pratećih dokaza. Zaključak u kritičkom eseju ne nudi nikakvu preporuku ili mišljenje.