Krizu četvrtine života možemo usporediti s krizom srednjih godina. To je fenomen koji sve više dobiva priznanje brojnih zdravstvenih djelatnika. Prema većini definicija, kvartalna životna kriza može se odnositi na razočaranje, tjeskobu, frustraciju i nesigurnost koji se mogu pojaviti tijekom drugog ili trećeg desetljeća života. Mnoge od ovih kriza mogu biti potpomognute izazovima prilagodbe svijetu nakon završetka fakulteta i otkrićem mnogih studenata da borba za prolazak fakulteta nije okončala sve borbe.
Ljudi koji prolaze kroz četvrtinu života mogu imati nekoliko različitih simptoma. Mogu izostati iz škole, biti razočarani financijskim izgledima koje im posao pruža, ne mogu pronaći posao koji bi bio razmjeran njihovom obrazovanju ili očekivanjima u plaćanju, a mogu lažno vjerovati da je drugima lakše nego njima. Ostala obilježja ove vrste krize uključuju nesposobnost napuštanja čvrstih mišljenja, nesposobnost artikuliranja identiteta i probleme u održavanju odnosa, bilo novih ili onih započetih u srednjoj školi i na fakultetu.
Kada osoba prolazi kroz ogromne prijelaze poput ove s fakulteta ili trgovačke škole u radni svijet, potrebna je značajna prilagodba. Za to je potrebno vrijeme, ali donedavno su mnogi studenti bili pogrešno obaviješteni da će odlazak na koledž biti spremni za život. Ovaj dojam, da bi se koledž jednom završio, mogao bi se prevesti u uspjeh i lakoću, može učiniti prijelaz na teži rad. Štoviše, nepouzdano tržište rada i jaka konkurencija za određene vrste poslova u kombinaciji s plaćom koja u najboljem slučaju ne može proizvesti mnogo više od plaće za život, znači da u životu nije ništa određeno ili dogovoreno. Samo financijski to može biti vrlo teško, pogotovo kada osoba može otplaćivati i značajne studentske zajmove.
U određenom smislu, većina ljudi prolazi kroz prijelaz iz škole na posao, ali popratna tjeskoba, nesigurnost i iscrpljenost ili frustracija vezama mogu biti novi. Neki teoretičari koji pišu o tromjesečnoj životnoj krizi sugeriraju da bi jedan problem mogao biti taj što prelazak u svijet rada znači da su očekivanja manje jasno definirana nego što su bila na fakultetu ili srednjoj školi. To znači da oni koji tek rade moraju naučiti brojne nove komunikacijske tehnike odjednom, a one nisu uvijek predvidljive od posla do posla. Takav posao može biti iscrpljujući i osoba koja prolazi kroz četvrt životnu krizu može zavidjeti bilo kome drugome kome se čini da to lako postiže.
Razočaranje u nedostatku dobrih diploma koje zarađuju dobre poslove također može potaknuti ovu vrstu krize. U mnogim razvijenim zemljama došlo je do povećanja konkurencije za radna mjesta i smanjenja naknada. U 2000-ima to se značajno osjetilo i bilo je uzrokom četvrtine životne krize kod mnogih generacija X’era i milenijalaca. Povećana uključenost roditelja mnoge djece koja su milenijalci može potaknuti četvrtinu životne krize ili krize jer djeca mogu biti manje vješta u rješavanju problema u radnim odnosima sama.
Postoje neke dobre knjige za samopomoć o tromjesečnoj životnoj krizi, koje mogu pomoći osobama od 20 i 30 godina da shvate da nisu sami u svojoj zbunjenosti ili očaju. Savjetovanje o karijeri također može biti od pomoći u učenju prilagođavanja promjenjivim situacijama i očekivanjima. S obzirom na to da se mnogi ljudi tijekom tog razdoblja nalaze u depresiji, možda bi bilo dobro potražiti savjetovanje s dobrim stručnjakom za mentalno zdravlje kako bi razgovarali o poteškoćama i napravili neke planove koji su realistični u vašim okolnostima.