Kriza kapitalizma je lanac događaja u kapitalističkoj ekonomiji koji ubrzava financijsku depresiju ili recesiju. To je izraz koji se najviše povezuje s marksističkom ekonomijom, teorijama koje je iznio politički ekonomist i filozof Karl Marx. Krizu kapitalizma karakterizira kolaps kapitalističkog sustava koji se događa postupno tijekom duljeg vremena. Značajne kapitalističke krize uključuju Veliku depresiju 1930-ih, ekonomsku krizu Meksika 1990-ih i globalnu financijsku krizu kasnih 2000-ih.
Marksistička politička ekonomija ocrtava Marxove ideje o proizvodnji i trgovini, kako se ti postupci odnose na vladu i kako u konačnici utječu na raspodjelu bogatstva u zemlji. Teorija ilustrira kako kriza proizlazi iz kapitalističkog stila političke ekonomije. Prema Marxu, krizno razdoblje obilježavaju velike promjene u društvu i jasnije definirane borbe između različitih društvenih klasa.
Slijedeći Marxovu teoriju krize, kriza kapitalizma nastaje kada proizvodnja postane pretjerana, a radnici koji su sastavni dio proizvodnog procesa budu marginalizirani. Kada nekolicina odabranih posjeduje većinu bogatstva u ekonomiji, to dovodi do krize kapitalizma. Sustav se, smatra, ne može nastaviti pod pritiskom radnika koji su loše tretirani – iz financijske perspektive ili na drugi način – i dolazi do prirodnog sloma.
Marx je identificirao tri ključna područja krize kapitalizma. U prvom, stope zaposlenosti se povećavaju s potražnjom za više roba i usluga. Radna snaga postaje sve veća pa tako i plaće. Upravo ti čimbenici na kraju uzrokuju propast kapitalističkog sustava: stopa profita se pokoleba i sustav se urušava pod teretom prevelikog broja radnika, previše visokih plaća i nedovoljno profitabilnosti.
Drugo područje koje je Marx identificirao je prastara teorija “ono što se pojavi mora sići”. Kada je potražnja za robom ili uslugom velika, to zahtijeva potrebu za kvalificiranijim radnicima i nudi bolju plaću. Stopa profita, međutim, ne može zauvijek ostati na vrhuncu svih vremena i na kraju će pasti, uzrokujući krizu kapitalizma.
U Marxovom trećem aspektu kapitalističke krize, smanjena potražnja potrošača za dobrima ili uslugama postaje problem. Kada se profit smanji, smanjuju se i plaće, a u mnogim slučajevima i veličina radne snage. Ovaj nedostatak potražnje financijski se širi na gospodarstvo u cjelini, a kada ga iskusi previše poduzeća, može rezultirati kriza kapitalizma.