Unakrsno vlasništvo je vrsta poslovnog aranžmana u kojem jedan subjekt posjeduje dva ili više poduzeća koja posluju na istom općem tržištu i donekle su slične prirode. Pojam se također ponekad koristi za upućivanje na investicijski aranžman u kojem investitor može posjedovati značajne pakete dionica u nekoliko različitih tvrtki koje posluju s tvrtkom u vlasništvu tog investitora. U oba scenarija, motivacija za unakrsno vlasništvo obično je jačanje poslovnih odnosa i veza između uključenih strana te kontrola razine konkurencije koja postoji na tržištu.
Kaže se da postoji teško unakrsno vlasništvo kada jedan vlasnik ima kontrolu nad nizom tvrtki koje zauzimaju značajan dio danog tržišta. Na primjer, ako korporacija posjeduje nekoliko televizijskih postaja, nekoliko ključnih radijskih postaja i glavne novine koje služe određenoj zajednici, ta bi se korporacija uključila u strategiju unakrsnog vlasništva. To znači da, iako još uvijek postoji određena konkurencija na tom tržištu, ona je svedena na minimum i omogućuje korporaciji da slobodno koristi svoje resurse kako bi zauzela sveukupno veći udio tog tržišta. U nekim je zemljama ova posebna visoka koncentracija unakrsnog vlasništva poznata kao kružno vlasništvo, što se odnosi na činjenicu da se udjeli korporacije nalaze svuda u zajednici.
Unakrsno vlasništvo može se pojaviti u drugim industrijskim postavkama. Komunikacijsko poduzeće može imati kao svoju glavnu djelatnost prodaju usluga na daljinu, dok također posjeduje drugu tvrtku koja se usredotočuje na pružanje usluga za automatske konferencije koje koriste mrežu vlasnika za pružanje tih usluga. Na sličan način, ta ista komunikacijska tvrtka može ponuditi usluge emitiranja faksa koristeći mrežu.
Još jedan primjer unakrsnog vlasništva može se pojaviti u industriji brze hrane. Jedan vlasnik može upravljati lancem hamburgera, lancem pizzerija i lancem koji je specijaliziran za hranu kao što su meksička jela ili pržena piletina. U određenoj zajednici, vlasnik može izgraditi jedan od svakog od tih restorana kako bi zauzeo veći tržišni udio i koristio zalihe restorana koje osigurava tvrtka za opskrbu restorana koja je također u vlasništvu istog subjekta. Rezultat je jaka pozicija na tržištu, niži troškovi zbog količinske nabave ili zaliha te određeni stupanj zaštite od promjena u gospodarstvu.