Što je krom acetat?

Krom acetat je kemijski spoj koji se proizvodi spajanjem metalnog kroma s nekim oblikom acetata ili soli. Također poznat kao krom acetat, ovaj spoj se široko koristi u laboratorijskim i znanstvenim istraživanjima, a također igra važnu ulogu u industriji i proizvodnji. Krom acetat se može naći u dva osnovna oblika, od kojih svaki nudi svoja posebna svojstva i primjenu.

Ovaj spoj prvi je proizveo francuski kemičar Eugene Peligot 1844. godine. Peligot je kasnije postao nadaleko poznat kao prva osoba koja je izolirala molekule urana. Dok su molekularna istraživanja bila ograničena tijekom tog vremenskog razdoblja, moderni znanstvenici prepoznaju krom acetat zbog njegove vrlo jake četverovezne strukture. Ova veza ne samo da čini ovaj spoj vrlo stabilnim, već ga čini i uglavnom netopivim u vodi i drugim tekućinama. Svaka molekula sastoji se od dva atoma kroma, dva atoma vode i četiri atoma acetata.

Ovisno o tome kako se priprema i čuva, krom acetat može biti dihidrat ili bezvodni. Dihidrat znači da je voda prisutna u molekuli, dok bezvodna znači da nema vode. Dihidrat krom acetat ima jarko crvenu boju, dok bezvodne sorte dolaze u nijansama plave, zelene, ljubičaste i sive. Oba dolaze u prahu, tekućini i teksturi poput paste.

Tijekom povijesti, neki su se ljudi oslanjali na spoj bez okusa i mirisa kao narodni lijek ili kućni lijek za razne bolesti, iako postoji malo čvrstih istraživanja koja podržavaju ovu vrstu primjene. Danas se krom acetat naširoko koristi kao jedkalo ili alat za fiksiranje obojenih boja u tkanini. Također se može koristiti u obradi fotografija, gdje pomaže u stvrdnjavanju emulzijskih kemikalija, ili kao sredstvo za štavljenje kože. Možda je najčešća upotreba krom acetata u laboratoriju, gdje ovaj spoj služi kao redukcijski agens ili katalizator u raznim znanstvenim eksperimentima.

Priprema krom acetata dugo je bio uobičajen projekt za studente kemije u školama i sveučilištima. Ovaj eksperiment je posebno vrijedan studentima organske kemije jer zahtijeva vrlo preciznu kontrolu nad razinom kisika, a također i zato što pomaže ilustrirati snagu i važnost strukture četverostruke veze. Kako krom reagira s octenom kiselinom, razvija podebljano plavu ili zelenu nijansu. Ako se dopusti da previše kisika dođe do spoja, plava se pretvara u svijetlocrvenu boju. Učenici koji uspješno završe ovaj eksperiment naučit će kontrolirati razine kisika dovoljno da spriječe prelazak otopine iz plave u crvenu.