Kronična mononukleoza je infekcija virusom Epstein-Barr koja ostaje aktivna više od šest mjeseci. Tijekom tog razdoblja pacijent može osjećati umor, groznicu i slabost. Obično se povlači nakon nekoliko mjeseci, iako neki slučajevi mogu trajati godinama. Procjena pacijenata s dijagnozom kronične mononukleoze pokazuje da neki zapravo imaju druga stanja. Važno je dobiti temeljitu procjenu kada se sumnja na ovu dijagnozu, potvrditi je i utvrditi je li preporučeni tijek liječenja prikladan.
Epstein-Barr virus je prilično čest, a mnogi su mu ljudi izloženi rano u djetinjstvu. Neki ljudi razviju infektivnu mononukleozu u tinejdžerskim godinama ako nisu imali infekciju ranije u životu. Pacijenti nose virus sa sobom i mogu doživjeti periodične recidive kada im je imunološki sustav slab ili su pod stresom. U rijetkim slučajevima, virus ostaje aktivan šest mjeseci ili više, uzrokujući trajne simptome, umjesto da ostane latentan nakon što je prouzročio početnu infekciju.
Bolesnici s kroničnom mononukleozom mogu imati sve simptome aktivne infekcije, uključujući upalu grla, kašalj i ekstremni umor. Groznica može otežati koncentraciju ili obavljanje zadataka, dok slabost i umor mogu ograničiti razinu aktivnosti pacijenta. Tretmani mogu uključivati lijekove za ublažavanje boli, protuupalne lijekove i mirovanje kako bi se pacijent oporavio. Neki ljudi moraju uzeti slobodno vrijeme na poslu ili u školi jer imaju problema da ostanu budni tijekom dana ili ne mogu učinkovito obavljati svoj posao.
U slučajevima kada pacijent može imati kroničnu mononukleozu, laboratorijski test može potvrditi prisutnost aktivne Epstein-Barr infekcije. Ako ova infekcija nije prisutna, pacijent ima drugo stanje. Jedan mogući uzrok simptoma je sindrom kroničnog umora (CFS). Slučajevi CFS-a mogu izgledati slični kroničnoj mononukleozi u početku; pacijent ima simptome slične gripi, osjeća se jako loše i razvija intenzivan umor koji traje unatoč mirovanju i liječenju.
Druga stanja također mogu uzrokovati simptome poput groznice i umora. Kada nema prisutnosti Epstein-Barr infekcije, liječnik može zatražiti dodatna ispitivanja kako bi isključio druge mogućnosti prije razmatranja CFS-a. Pacijent može imati leukemiju, na primjer, koja ponekad počinje ekstremnim umorom i groznicom. Testiranjem se može utvrditi specifičan uzrok simptoma, što može imati značajan utjecaj na preporuke za liječenje. Pacijenti bi se trebali pobrinuti da detaljno razgovaraju o svojim simptomima, čak i ako problemi ne izgledaju posebno povezani, jer bi liječniku mogli dati važne tragove.