Kronični gastritis odnosi se na dugotrajne ili ponavljajuće epizode želučane upale. Sluznica koja okružuje unutrašnjost želuca može se upaliti zbog infekcije, ozljede, prekomjerne upotrebe protuupalnih lijekova ili kroničnog zdravstvenog stanja. Mnogi slučajevi kroničnog gastritisa ostaju nedijagnosticirani i neliječeni jer ne uzrokuju veće simptome. Kada su simptomi prisutni, obično uključuju gubitak apetita, tupe bolove i napade mučnine. Većina slučajeva može se ublažiti usmjeravanjem liječenja na uklanjanje temeljnog uzroka.
Želučana sluznica je meka, ali čvrsta struktura tkiva. Proširuje se kako bi osigurao prostor za hranu i sprječava bijeg želučane kiseline. Međutim, ako je obloga oštećena, kiseline mogu prodrijeti u zidove i uzrokovati kroničnu iritaciju i upalu. Najčešći uzročnik stanja je bakterija nazvana Helicobacter pylori (H. pylori), koja se nalazi širom svijeta. H. pylori je inače bezopasan, ali može dovesti do velikih želučanih infekcija kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom.
Pretjerana uporaba protuupalnih lijekova bez recepta kao što su aspirin i ibuprofen također može oštetiti sluznicu želuca i povećati šanse za razvoj kroničnog gastritisa. Svakodnevno uzimanje lijekova u ili iznad preporučene doze može iritirati sluznicu do te mjere da se otvori i omogući kiselini da pobjegne. Visoka razina stresa, zlouporaba alkohola, starenje i autoimuni poremećaji, kao što je perniciozna anemija, također mogu povećati vjerojatnost komplikacija gastritisa.
Neki ljudi s kroničnim gastritisom ne osjećaju simptome u prvim stadijima bolesti, ako ih uopće imaju. Uobičajeni simptomi uključuju stalnu, tupu bol u gornjem dijelu trbuha i poteškoće u jedenju više od vrlo malih porcija hrane. Gubitak težine je uobičajen jer se apetit osobe smanjuje. Drugi simptomi kao što su mučnina, povraćanje i probavne smetnje mogu se pojaviti kako bolest napreduje. Ako se ne liječi, može dovesti do bolnih čira na želucu i krvavog povraćanja.
Liječnik obično može dijagnosticirati kronični gastritis pregledom simptoma i provjerom uzoraka krvi i stolice na prisutnost H. pylori. Ako se bakterija ne pronađe, liječnik može odabrati pregled sluznice želuca endoskopskom kamerom ili rendgenom kako bi potražio znakove većeg oštećenja. Biopsija tkiva može se izvesti kako bi se utvrdila težina oštećenja i isključili drugi problemi, kao što je rak želuca.
Liječenje ovisi o temeljnom problemu. Bakterijske infekcije obično nestaju za dva do četiri tjedna oralnim antibioticima. Autoimuni poremećaji se obično liječe lijekovima na recept. Pacijentima se savjetuje da izbjegavaju prekomjernu upotrebu protuupalnih lijekova, alkohola i kave kako bi se smanjila mogućnost daljnjeg oštećenja. Osim toga, prakticiranje tehnika za ublažavanje stresa, redovita tjelovježba i održavanje zdrave prehrane mogu pomoći da se gastritis ne vrati.