Kuća na pola puta je stambeni objekt koji ljudima pruža podršku dok se uče integrirati u društvo. Boravak u kućama na pola puta dostupan je osobama koje napuštaju ustanove kao što su zatvori i duševne bolnice. Mogu se koristiti i za programe liječenja od droga, intervencijske programe za bjegunce, pripremu osoba s invaliditetom za ulazak u zajednicu nakon rehabilitacije te smještaj žrtava seksualnog napada i nasilja u obitelji. Kuća na pola puta pruža ljudima strukturirano okruženje koje premošćuje jaz između institucije i vanjskog svijeta.
Kuće na pola puta mogu biti privatne kuće koje su preuređene ili objekti posebno izgrađeni za pružanje usluga podrške stanovanju. Stanovnici imaju sobe, koje se ponekad dijele s ostalim stanarima, zajedno s kupaonicom i kuhinjom. Kuća obično ima veliki dnevni i rekreacijski prostor koji služi za druženje, ali i grupna savjetovanja. Ponekad se okolna zajednica opire osnivanju kuće na pola puta zbog straha od vrijednosti imovine ili kriminala, iako dobro vođeni objekt ne bi trebao predstavljati prijetnju zajednici.
Raspored u kući na pola puta može varirati. Neki objekti imaju vrlo rigorozno strukturirane dane, a štićenici pohađaju sastanke, primaju terapiju i imaju pristup stručnom savjetovanju i obuci. Drugi imaju nestrukturiranije okruženje u kojem se potiče slobodno vrijeme tako da stanovnici imaju priliku početi kreirati vlastite rasporede i istraživati okolnu zajednicu.
Kuće na pola puta imaju savjetnike i drugo pomoćno osoblje koje pomaže štićenicima. Neki od članova osoblja mogu živjeti u objektu kako bi im pružili stalnu podršku, dok drugi mogu putovati na pola puta kako bi bili dostupni tijekom dana. The halfway house također može pružiti različite razine podrške članovima. Stanovnici mogu “preći” iz sigurnijih, strukturiranih područja ustanove u područja koja olakšavaju neovisnost. Na kraju će se smatrati da su stanovnici spremni za ulazak u društvo i mogu biti pušteni iz kuće na pola puta.
Ljudi mogu dobrovoljno ući u kuću na pola puta jer se ne osjećaju spremnima za vanjski svijet. U drugim slučajevima, boravak može biti potreban kao dio uvjeta probnog rada ili programa liječenja. Ljudi imaju tendenciju da dobiju najviše beneficija kada dobrovoljno žive u kući na pola puta i voljni su sudjelovati u programima koji su namijenjeni pomoći štićenicima. Osobe koje još nisu spremne za ovakav pristup liječenju mogu doživjeti recidivizam, što je recidiv ili povratak nezdravim navikama ili navikama koje izazivaju ovisnost. Psiholog ili psihijatar može biti zatražen da provede evaluaciju prije nego što štićenik može ući u takvu ustanovu, kako bi se potvrdilo da je osoba spremna i da neće predstavljati opasnost za druge ljude u kući na pola puta.