Računalište je fizička lokacija koju tvrtka koristi za obavljanje svojih računovodstvenih funkcija, a može se nazvati i compting house, jer je compt arhaični oblik glagola koji znači brojati. Nemaju sve tvrtke vlastite računovodstvene operacije, jer se ponekad pokaže isplativijim da tu funkciju obavlja profesionalna računovodstvena služba. Računovodstvo je temeljna funkcija svakog modernog poslovanja, međutim, i mora biti dovršeno prema državnim standardima kako bi se uskladili s poreznim propisima i izbjegle revizije i državne intervencije u privatnom poslovanju.
Računovodstvene prakse mogu se pratiti još u pretpovijesno doba, a računovodstvo se može smatrati najstarijom profesijom na svijetu. Praćenje roba i usluga, čak i najosnovnijih roba poput hrane, odjeće i skloništa, može se smatrati oblikom računovodstva. Doslovno izraz znači “brojati” i, oko 1300. godine naše ere, definiran je kao obračun za dani ili primljeni novac.
Formiranje prakse brojanja stvarno se počelo širiti u ranoj civilizaciji, međutim, kada je trgovina postala raširena. To je zahtijevalo uspostavljanje razmjenjivih monetarnih sustava kako bi se moglo ostvariti pravično vrednovanje dobara i usluga. Povjesničari podrijetlo računovodstvenih zapisa i računalnih praksi stavljaju na Babilonsko Carstvo od 4,500 g. pr.
Hamurabijev zakonik, napisan 2,250. godine prije Krista u Egiptu, prva je postojeća verzija zakona u ljudskoj povijesti koja primjenjuje računovodstvena načela u praksi prilikom donošenja presuda za različita kršenja zakona. Poznato je da je moderna verzija računovodstva koja uključuje strogi proces balansiranja kredita i zaduženja nastala u institucijama za brojanje koje su nastale u Veneciji, u Italiji, tijekom talijanske renesanse kasnog 1400-ih. U to je vrijeme Venecija bila poslovno središte cijele Europe, a trgovinom iz mnogih udaljenih regija tamo su se bavili trgovci i računovođe.
Talijanska uspostava forme za moderna računovodstvena načela nastala je u raspravi Talijana Fra Luce Paciolija 1494. godine nove ere, matematičara i učitelja trgovačkih praksi koji je bio prijatelj Leonarda da Vincija. Summa de Arithmetica Geometria, Proportioni et Proportionalita, ili Sakupljeno znanje o aritmetici, geometriji, proporcijama i proporcionalnosti, bila je knjiga poput mnogih renesansnih tekstova tog vremena koja je pokušavala pokriti širok raspon znanosti i matematike. Summa je, međutim, također imala ključni dio posvećen računovodstvenoj metodi dvostrukog unosa.
Paciolijev računovodstveni opis uključivao je korištenje službenih dnevnika i knjiga te je postavio pozornicu za strogi presedan u praksi brojanja da knjige nisu bile uravnotežene sve dok se dugovi i krediti nisu izjednačili. Praksa prebrojavanja u modernoj eri, zapravo, uvelike podsjeća na one u Italiji iz 13. stoljeća, budući da su Paciolijevi opisi venecijanskog trgovačkog računovodstva uključivali detalje kao što su unose za potraživanja, obveze, kapitalna dobra, prihode i rashode. Suvremena bilanca stanja i izvještaji o dobiti također se temelje na primjerima u Summi, a Pacioli je postavio teren za praksu fiskalne godine da se zatvori i izvještaji s računa. Njegova je knjiga bila jedna od prvih ikada tiskanih i široko rasprostranjenih, prevedena je na njemački, ruski, nizozemski i engleski, što ga je učinilo slavnom osobom tog vremena što je rezultiralo time da ga je povijest označila kao “Otac računovodstva”.