Tipkanje dodirom je tehnika tipkanja u kojoj se ljudi kreću tipkovnicom samo dodirom, a da je ne gledaju. Daktilografi se oslanjaju na mišićnu memoriju kako bi znali da su im ruke na pravom mjestu. Ovu metodu tipkanja općenito preferiraju profesionalni daktilografi, a poslodavci često traže od tajnica i drugih ljudi koji će redovito raditi s računalima ili pisaćim strojevima da pokažu takve vještine tipkanja.
Čini se da razvoj tipkanja dodirom potječe iz 1800-ih. Može se koristiti nekoliko različitih rasporeda tipkovnice, a posebno su popularni QWERTY i Dvorak rasporedi. U ovoj metodi, daktilograf drži ruke na “početnom redu” u sredini tipkovnice, posežući prstima gore ili dolje prema potrebi kako bi dosegnuo tipke koje se nalaze izvan matičnog reda. Ljudi obično uče ovaj stil tipkanja tako što im se pokaže raspored tipkovnice, a zatim ih zamoli da vježbaju, pri čemu daktilograf na kraju pokrije svoje ruke i tipkovnicu tako da se tipke ne mogu vidjeti; iskusni daktilografi mogu to povremeno činiti kao osvježenje kako bi održali svoje vještine oštrim.
Učenje pisanja dodirom obično je prilično brz proces, a ljudi mogu brzo postići velike brzine tipkanja. To je u suprotnosti s takozvanom tehnikom “hunt and peck”, u kojoj ljudi gledaju u tipkovnicu kako bi potražili tipke koje su im potrebne, aktivirajući ih kažiprstima. Ova tehnika je puno sporija, a može stvoriti i veće opterećenje za ruke.
Mnoge srednje škole nude tečajeve tipkanja na dodir, a ljudi također mogu učiti online ili pomoću softvera, a program pruža upute za tipkanje i savjete koji će ljudima pomoći da brzo steknu vještine. Najbolji način za pojedince za učenje je marljivo vježbati i steći naviku da svaki dan nešto tipkaju kako bi trenirali mišiće kako bi zapamtili raspored tipkovnice. Neki ljudi smatraju da pomaže raditi s drugačijim rasporedom tipkovnice, jer su neki rasporedi intuitivniji od drugih.
Daktilografi na dodir također mogu raditi sa stenografskim strojevima i drugim vrstama tipkovnica. Neki su daktilografi iznimno brzi, zahvaljujući dugogodišnjem radnom iskustvu i obuci, sa svjetskim rekordima tipkanja koji se približavaju 200 riječi u minuti. Brzine tipkanja također mogu varirati ovisno o vrsti materijala koji se upisuje i radnim uvjetima; lakše je brzo tipkati za ergonomskim stolom, na primjer, iu prostoriji s odgovarajućom razinom osvjetljenja koja odgovara uvjetima.