Terapija kućnim infuzijama oblik je medicinskog liječenja u kojem pacijenti primaju lijekove, hranjive tvari ili terapeutska sredstva intravenozno u svojim domovima, a ne u medicinskoj ustanovi. Liječenje infuzijom potrebno je za pacijente čija se stanja ne mogu na zadovoljavajući način liječiti oralnim lijekovima ili jednostavnim injekcijama. Posebno educirane medicinske sestre za infuziju obično provode kućnu infuzijsku terapiju, ali njegovateljima i samim pacijentima ponekad je dopušteno pružati tretmane nakon obuke od strane medicinskog stručnjaka. Pacijenti često bolje podnose terapiju kod kuće nego stacionarno liječenje u medicinskim centrima, a neki primatelji mogu nastaviti normalan život dok još uvijek sudjeluju u programu liječenja. Infuzijska terapija kod kuće općenito je jeftinija od infuzija u bolničkim medicinskim centrima i za pacijente i za osiguravajuća društva.
Kandidati za kućnu infuzijsku terapiju uključuju pacijente kojima je potrebno intravensko liječenje raka, pothranjenosti, gastrointestinalnih bolesti, sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS), trajnih infekcija, dehidracije, upale koštane srži, bolesti srca, hemofilije i liječenja boli. Timovi za kućno liječenje infuzijom obično se sastoje od liječnika koji propisuje lijekove, školovane infuzijske medicinske sestre iz infuzijske ljekarne s državnom licencom ili agencije za kućnu njegu te pomoćnog medicinskog i administrativnog osoblja. Lijekove, infuzijske pumpe i pripadajuće potrepštine osigurava infuzijska ljekarna ili ljekarnički partner sestrinske organizacije. Osim davanja infuzija, medicinske sestre za kućne posjete također obično educiraju pacijente i njegovatelje o prirodi bolesti koje se liječe; pratiti sve aspekte procesa infuzije; i osposobiti njegovatelje i pacijente da sami daju lijekove kada je to moguće.
Prije uvođenja kućne infuzijske terapije 1980. godine, pacijenti kojima je bila potrebna infuzijska terapija morali su ulaziti u bolnice ili druge medicinske ustanove kao stacionarni pacijenti i tamo ostati za vrijeme trajanja liječenja. Ova praksa nije bila samo iznimno skupa za pacijente kojima je bila potrebna dugotrajna terapija – ona ih je također spriječila da rade i vode normalan, aktivan život. Kako se povećavao pritisak na zdravstvene organizacije da obuzdaju troškove zdravstvene zaštite i kako je napredovala tehnologija sustava za isporuku lijekova, zdravstvena industrija je uvela novu strategiju ambulantne, kućne infuzije lijekova. Od tada se kućna infuzijska terapija pokazala kao sigurna i učinkovita alternativa bolničkom liječenju brojnih teških bolesti. Neki medicinski stručnjaci sada to smatraju poželjnom metodom liječenja.
Mnoga osiguravajuća društva pružaju određenu razinu pokrića za kućnu infuzijsku terapiju. Stupanj se, međutim, razlikuje od osiguravatelja do osiguravatelja. Pod definiranim skupovima specifičnih uvjeta, neki nositelji osiguranja čak pružaju potpuno pokriće. Pojedinci pokriveni samo Medicare osiguranjem ispunjavaju uvjete samo za ograničeno pokriće.