Kupnja s maržom način je trošenja više novca nego što ga zapravo imate pri ruci na investiciju. To se postiže stavljanjem manje investicije kao zalog, a zatim posuđivanjem novca od brokera kako bi se nadoknadio ostatak cijene dionica. Kupnja marže može biti izvrstan način da zaradite mnogo novca od relativno manjeg iznosa početnog kapitala — ali također može rezultirati nekim prilično razornim gubicima. Pogledajmo primjer kako bismo vidjeli kako kupnja marže može donijeti velike koristi, a također i razumjeti njezine nedostatke.
Zamislite da kupujemo dionice za 100 dolara, a sve to kupujemo vlastitim novcem. Cijena dionice se tada udvostručuje, ostavljajući naše dionice vrijedne 200 USD. Upravo smo ostvarili 100% povrat na naše početno ulaganje i dobit od 100 USD.
Sada zamislite da imamo samo 25 USD, pa kupujemo dionice u vrijednosti od 100 USD korištenjem marže, uz zajam od 75 USD od našeg brokera. Cijena dionice se udvostručuje na 200 USD, tako da je naš povrat zapravo 700%, minus 75 USD plus kamate koje dugujemo našem brokeru. Dakle, od početne investicije od 25 USD, zaradili smo gotovo 100 USD ili gotovo četverostruko povećali naše početno ulaganje. Dakle, maržna kupnja može biti prekrasan prečac za ubiranje velikih prinosa.
S druge strane, zamislite sličan scenarij maržne kupnje. Kupujemo 100 dolara dionica, sve vlastitim novcem. Cijena pada na polovicu svoje početne vrijednosti, zatvarajući se na samo 50 dolara. Sada smo izgubili 50% naših početnih ulaganja – to je svakako težak udarac, ali nam još uvijek ostavlja nešto kapitala za ulaganje.
Umjesto toga zamislite da imamo samo 25 USD, pa kupujemo dionice u vrijednosti od 100 USD koristeći maržu uz zajam od našeg brokera. Kako cijena dionica padne ispod našeg početnog ulaganja, naš će broker uputiti poziv za maržu, zahtijevajući od nas da platimo više kako bismo ispunili zahtjev za minimalnu maržu. Inače će rasprodati naše vrijednosne papire da pokriju kredit i ostat ćemo bez ičega.
Čak i ako platimo još 25 dolara za pokrivanje minimalne marže, kako cijena dionice padne na 50 dolara i dalje ćemo ostati bez ičega. Od našeg početnog ulaganja izgubili smo u potpunosti 100%, ostavljajući nas bez ičega. Stoga kupnja marže može biti opasan put ako tržište ima loš dan ili su naši izbori dionica nesretni.
Kupnja marže promijenila se od 1920-ih, kada je imala relativno labave propise, a minimalni zahtjevi za maržu bili su vrlo niski. Ova situacija dovela je do mnogo slabih investicijskih pozicija, što je zauzvrat pomoglo u slomu 1929. i Velikoj depresiji. Od tada, brokeri imaju tendenciju zahtijevati veće minimalne marže u slučajevima kupnje marže, tražeći od ulagača da ulože više početnog kapitala kako bi ih zaštitili od fluktuacija na tržištu. Federal Reserve Board sada ima niz pravila koja se odnose na kupnju marže, a organizacije koje se samoreguliraju, kao što su NASD i NYSE, imaju svoja pravila. To uključuje takve stvari kao što je obvezna minimalna marža — New York Stock Exchange zahtijeva najmanje 2000 USD depozita kod brokerske kuće i ograničenje financijske poluge, što vas ograničava u posuđivanju više od 50% ukupne vrijednosti ulaganja.