Kur’an je sveta knjiga muslimanske religije, za koju se u islamskoj vjeri vjeruje da je Božja riječ ili Allah, kako je anđeo Gabriel objavio Muhamedu, posljednjem proroku judeo-kršćanskog Boga. Stoga se knjiga smatra božanskom. Kur’an je za islam kao što je Tora za judaizam, ili Novi zavjet za kršćanstvo.
Većina Kur’ana (koji se ponekad piše i kao Kur’an) napisan je za vrijeme Muhamedova života. Smatra se da je ostatak napisan neposredno nakon njegove smrti iz bilješki pisara. Procjenjuje se da je Muhamed imao preko 50 pisara koji su zapisivali njegove govore tijekom 7. stoljeća n.e. Međutim, u većini sekti islama vjeruje se da Kur’an postoji cijeli i nepromijenjen u današnje vrijeme i da nije tumačenje Muhamedovih govora, već transkript.
Stoga je Kur’an Božja riječ i izlaže način na koji muslimani moraju živjeti u svijetu. Budući da je arapski izvorno korišten ubrzo izgubljen u drugim izvedenim jezicima, većina muslimana vidi prijevod Kur’ana kao tumačenje originala. Muslimanski se učenjaci vraćaju izvornom jeziku kako bi riješili sporove u vezi s tumačenjem.
Neke muslimanske sekte tumače Kur’an, dok druge svaku riječ uzimaju kao Božju riječ i time neospornu. U svim muslimanskim sektama zabranjeno je uništavati Kur’an ili ga unakaziti. Svaki primjerak, bilo na izvornom jeziku ili ne, ima svojstvenu svetost.
Međutim, postoje sporovi oko tumačenja Kur’ana, a ti sporovi imaju tendenciju da podijele različite muslimanske sekte. Određene stvari se dogovaraju. Muhamed je posljednji Božji prorok, koji je bio božanski nadahnut preko anđela Gabrijela. Njegove riječi su Božje riječi.
Baš kao što sve svjetske religije moraju shvatiti kako učiniti da njihovi sveti tekstovi funkcioniraju u modernom svijetu, muslimanske sekte ili odlučuju preuzeti ovaj zadatak tumačeći Muhamedove riječi za današnje vrijeme, ili jednostavno držeći se što je moguće bliže učenja Muhameda u onome što bi se moglo usporediti s fundamentalističkim kršćanstvom ili judaizmom.
Kao i mnoga vjerska djela, Kur’an ima neke inherentne kontradikcije, koje mogu definirati teološke razlike među muslimanskim sektama. Na primjer, jedan odlomak Kur’ana zagovara premlaćivanje žena koje se loše ponašaju, dok se u raznim drugim tekstovima zagovara ljubaznost koju žene trebaju imati od svojih muževa.
Osoba može koristiti takve odlomke kako bi ukazala na Božju riječ koja sugerira da se prema ženama koje su neposlušne treba postupati loše. S druge strane, može se tvrditi da je u cijelom Kur’anu Muhammedov neodoljiv argument za ljubazno i ljubazno postupanje prema ženama.
Neki od Kur’ana prepričavaju vjerske tekstove koji su prilično poznati onima koji čitaju Stari i Novi zavjet. Djevica Marija je posebno cijenjena u Kur’anu. Isto tako, Abraham, Mojsije i Noa su svi prepričavali priče. Isus Krist je viđen kao prorok, a ne sin Božji, što se razlikuje od vjerovanja mnogih kršćanskih sekti. Međutim, ključne figure Novog i Starog zavjeta su relevantne i odaju im se čast kao prethodnici Posljednjeg proroka Muhameda, čije su riječi učenja stvorile sada najbrže rastuću svjetsku religiju.