Moment je mjerenje gibanja koje određuje koliku će silu djelovati predmet određene mase kada putuje određenom brzinom. Jednadžba za pravocrtni impuls je jednostavna: p = mv, gdje je p zamah, a m i v masa i brzina. Kutni moment je nešto drugačija veličina; uključuje izračunavanje gibanja objekta ili čestice oko fiksne točke, sustav također poznat kao orbita. Izračunavanje kutnog momenta malo se razlikuje za čestice i objekte, ali je slično izračunavanju linearnog momenta.
Formula za kutni moment čestica je L = rp. L je zamah, r je polumjer od središta orbite do čestice i p je linearni zamah čestice: masa pomnožena brzina. Kutni moment koji se primjenjuje na objekte je nešto drugačiji; formula je L = Iω, gdje je L zamah, I je moment inercije, a ω je kutna brzina. Važan koncept, moment inercije utječe na zakretni moment ili rotirajuću silu oko fiksne osi. Moment inercije je umnožak mase i kvadrata rotacijskog polumjera, odnosno I = mr2.
Zamah objekta oko njegove osi uzrokuje da os ostaje nepomična – bez obzira na težinu koja joj je pričvršćena – kada se masa brzo giba, slično kretanju vrha koji se vrti. Drugim riječima, rotacijsko gibanje tijela koje se brzo okreće uzrokuje stabilizaciju osi. Na primjer, biciklistu je lakše ostati uspravno kada se kotači bicikla brzo okreću. Slično, nogometaši daju lopti spiralno kretanje kako bi je natjerali da leti ravno prema svom suigraču, a po istom principu, cijev pištolja uključuje narezivanje duž unutrašnjosti cijevi kako bi se metak zakrenuo u spiralu dok putuje.
Izračunavanje kutnog momenta korisno je za određivanje orbita nebeskih tijela. Johannes Kepler, nizozemski astronom iz 17. stoljeća, razvio je svoj Drugi zakon gibanja planeta putem koncepta očuvanja kutnog momenta. Ovaj zakon kaže da sve dok nema vanjskog momenta na objektu u orbiti, njegov se zamah nikada neće promijeniti. Kako se približava središtu rotacije, njegova brzina rotacije će se povećavati, a smanjivat će se što se više udaljava od osi rotacije.