Kuznetsova krivulja je zakrivljena slika koja karakterizira hipotezu da kako se gospodarstvo zemlje poboljšava, nejednakost među razinom dohotka ljudi pogoršava. To je slučaj kada bi ljudi rekli: “Bogati ljudi postaju bogati, dok siromašni postaju siromašniji.” Hipoteza iza Kuznetzove krivulje bila je promatranje Simona Kuznetsa, američkog ekonomista koji je na kraju postao dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.
Dok je predavao na Sveučilištu Pennsylvania, Kuznets se bavio proučavanjem ekonomske nejednakosti i načina na koji su ekonomski resursi – financijski ili ne – distribuirani radnom društvu. Tijekom tog vremena, uočio je obrazac prema kojem bi se većina dohotka po glavi stanovnika u zemlji dodijelila niskom postotku stanovništva, uglavnom više klase. Ta bi nejednakost tada doživjela vrhunac i na kraju bi se izjednačila kako se zemlja nastavlja razvijati. Kuznets je iznio svoja otkrića 1955. godine, a hipoteza je postala utjecajna u ekonomskom svijetu. Kuznets je ilustrirao svoje opažanje koristeći obrnuto U, samu sliku Kuznetsove krivulje.
Može postojati nekoliko razloga koji objašnjavaju ilustraciju Kuznetsove krivulje. Jedan od vjerojatnih razloga koji objašnjava nejednakost je sklonost seoskog stanovništva da migrira u urbana mjesta, u potrazi za boljim poslovima i “zelenijim pašnjacima”. Ti bi ljudi tada započeli s nisko plaćenim i početnim poslovima koji bi rezultirali niskim prihodima. U poljoprivrednim zemljama u razvoju, mnogi poljoprivredni radnici također su skloni prelasku na zanimanja povezana s industrijom, što je pojava koja bi također donosila niske prihode, dok “veliki gazde” u tvrtkama zarađuju više novca. Naposljetku, kako se radnici migranti kreću gore na poslovnoj ljestvici, zarađuju više, a ekonomska jednakost s vremenom se smanjuje.
Osim s ekonomske točke gledišta, Kuznetsova krivulja je također primijenjena u ekološkoj perspektivi. U ovom slučaju, kako se dohodak po stanovniku zemlje povećava, briga za okoliš se smanjuje. Lako se može primijetiti da bi najindustrijaliziraniji gradovi gotovo uvijek bili zagađeniji od onih manje progresivnih. Vjerojatni razlog za tu pojavu bio bi porast populacije: više stabala se siječe kako bi se dobio prostor za visoke zgrade, više se vozi, više smeća se besposleno baca, a više otpada se nakuplja u kanalizacijskim sustavima.
Baš kao i ekonomska Kuznetsova krivulja, ekološka Kuznetsova krivulja bi na kraju ukazala na smanjenje ekonomske degradacije. To bi vjerojatno moglo biti rezultat shvaćanja ljudi o posljedicama gospodarskog razvoja i popravilo bi se pomažući “majci prirodi”. Mnoge tvrtke bi se potrudile smanjiti ugljični otisak, graditi “zelenije” opremu i sustave te reciklirati otpadne proizvode.