Kvalitativna psihologija nije posebna, usmjerena grana psihologije, već način pristupa psihološkim istraživanjima i teorijama. Kvalitativne metode su alternativa kvantitativnim pristupima koji uključuju statistiku i druge numeričke alate. Subjektivnije metode kao što su intervjuiranje i promatranje kameni su temelj kvalitativnog istraživanja. Neke psihologijske teorije, poput psihoanalize, više se oslanjaju na kvalitativni pristup.
Ideja koja stoji iza kvalitativne psihologije je staviti naglasak na individualna i osobna iskustva. Psiholozi su stoga zainteresirani za učenje o iskustvima svakog subjekta i kako svaki subjekt filtrira ta iskustva kroz svoju vlastitu jedinstvenu perspektivu. Zagovornici takvog pristupa također zagovaraju provođenje istraživanja u naturaliziranim okruženjima koja dopuštaju da ispliva više istinske prirode pojedinca.
Kao takve, kvalitativne metode su obično neformalne i nisu tako kruto strukturirane kao većina znanstvenih eksperimenata. Na primjer, istraživač koji se bavi kvalitativnom psihologijom mogao bi jednostavno promatrati i bilježiti pojedince dok izvode rutinska ponašanja i interakcije u svom svakodnevnom okruženju. Istraživač može provesti istraživanje u parku, poslovnom mjestu ili čak kući.
Intervjui su još jedan uobičajeni istraživački alat koji se koristi u kvalitativnoj psihologiji. Ispitivanje može pružiti neprocjenjiv uvid u misaone procese pojedinca. Međutim, specifična pitanja ostavljena su što je moguće šira u kvalitativnoj analizi kako bi se subjektu istraživanja omogućilo da kontrolira sadržaj i duljinu odgovora.
Ova otvorenost naglašava još jedan ključni aspekt pristupa kvalitativne psihologije: rad na izgradnji hipoteze ili teorije putem dubinske analize, a ne pokušaj dokazivanja postojeće pretpostavke putem statističkih i numeričkih dokaza. Druge kvalitativne metode pojačavaju ovaj induktivni pristup. Na primjer, istraživači mogu napraviti grupne ili društvene usporedbe putem fokus grupa u kojima se pojedinci okupljaju kako bi dali kolektivne povratne informacije o temi. Psiholozi također mogu proučavati pojedince kroz njihove kreacije, poput analize umjetničkih djela ili pisanih tekstova za uzorke i uvide.
Većina područja psihologije koristi kombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih metoda, ali neke teorije su kvalitativne prirode od drugih. Praktičari psihoanalitičkih teorija i metoda Sigmunda Freuda, Carla Junga i drugih skloni su više naglašavati terapiju koja se temelji na razgovoru. Većina njihovih pristupa oslanja se na slobodno rješavanje prošlih i sadašnjih problema pacijenta kroz razgovore sa savjetnikom. U širem kontekstu, ove teorije naglašavaju subjektivne i uglavnom apstraktne ideje kao što su razine svijesti ili ideja id-a vođenog impulsima u borbi s superegom koji poštuje zakone kod ljudi.