Kvalitativno zaključivanje je razmišljanje koje se ne temelji na brojevima, već na nizu apstraktnijih ili sofisticiranijih podataka. Često se uspoređuje s kvantitativnim zaključivanjem, koje se, po definiciji, temelji na brojčanim vrijednostima ili statistikama. Neki bi kvalitativno razmišljanje mogli opisati kao “intuitivno” razmišljanje, gdje se logički ishodi koji su uključeni oslanjaju na manje tehničkih čimbenika. Mnogi ga također vide kao vrstu zaključivanja na “višoj razini” od čisto kvantitativnog zaključivanja, koje zahtijeva samo određeni broj izračuna da bi bilo uspješno.
Jedna od zanimljivosti kvalitativnog rasuđivanja u dvadeset i prvom stoljeću jest da je primijenjeno, ne samo na ljudsku misao, već i na umjetnu inteligenciju. Umjetna inteligencija je sposobnost tehnologija da oponašaju ljudsku ili životinjsku misao i da donose odluke temeljene na promjenjivim čimbenicima. U ovoj potrazi, kvalitativno razmišljanje igra istaknutu ulogu, budući da je dio izazova za razvoj tehnologija koristiti više od pukih brojeva za proizvodnju logičnih ishoda. Ovo je samo mali dio puta na koji znanstvenici pokušavaju pomoći da tehnologije reproduciraju funkcije organskog mozga, gdje je moderna znanost postigla neke impresivne uspjehe, ali se susrela i s nekim naizgled nepremostivim izazovima.
Stručnjaci bi kvalitativno zaključivanje definirali kao sve što se ne temelji samo na brojevima. Projekt kvalitativnog zaključivanja mogao bi uzeti brojne slike ili uvjete i pokušati ih analizirati iz manje tehničke perspektive nego što bi to zahtijevalo kvantitativno razmišljanje. U ranim godinama računala, znanstvenici su se usredotočili gotovo isključivo na kvantitativno zaključivanje, budući da su čak i najranija računala bila izvrsna u ovoj vrsti logičkih operacija. Zapravo, iako su računala bila u stanju daleko nadmašiti ljudske kapacitete za kvantitativno rasuđivanje, izvorno nisu bila u stanju parirati većini ljudskih sposobnosti za kvalitativno rasuđivanje.
U današnje vrijeme, ova se jednadžba brzo mijenja, budući da su inženjeri uspjeli omogućiti tehnologijama neke osnovne vrste kvalitativnog zaključivanja. Na primjer, programeri mogu biti u mogućnosti unijeti neke opće okolišne čimbenike u računalni program i dobiti natrag neke logične ishode, čak i kada se tada uvedu nepredviđeni čimbenici; prethodne tehnologije često bi se u takvim situacijama jednostavno zaključale. Ova vrsta “logike promatranja” ima velike posljedice za budućnost umjetne inteligencije; moguće je da će znanstvenici budućnosti omogućiti računalima da dalje modeliraju ljudsku misao, a potom i ljudska ponašanja, što bi moglo dramatično promijeniti ulogu tehnologije u globalnom društvu.