Kvantitativno ublažavanje ekonomski je izraz koji opisuje radnju koju središnja banka neke zemlje može poduzeti u vrijeme ekonomskog stresa. Središnja banka kontrolira količinu raspoložive valute u zemlji i može stvoriti novi novac kroz ono što je poznato kao operacije na otvorenom tržištu. Vrlo jednostavno rečeno, to znači da središnja banka stvara ili ispisuje novac iz zraka, iako na neizravan način. Kada se to radi kako bi se potaknulo gospodarstvo u recesiji, poznato je kao kvantitativno popuštanje, budući da se nastoji ublažiti gospodarski teret povećanjem količine raspoložive valute.
Većina svjetskih središnjih banaka u jednom ili drugom trenutku sudjelovala je u ovoj praksi, uključujući Federalne rezerve Sjedinjenih Država, također poznate kao Fed. Jedna od najčešćih metoda kvantitativnog ublažavanja koja se koristi u SAD-u je kada Federalne rezerve kupuju obveznice savezne vlade. To se također može učiniti posuđivanjem novog novca bankama u nevolji ili kupnjom imovine banke za novu valutu, ili bilo kojom kombinacijom triju metoda, koje su poznate kao operacije na otvorenom tržištu.
Bilo koja od triju tehnika ima specifičan i predvidljiv ishod, odnosno snižavanje kamatnih stopa. U slučaju kupnje državnih obveznica, prinosi na ove instrumente se smanjuju. Ako se novac posuđuje bankama ili daje u zamjenu za imovinu, kamatne stope koje banke međusobno zaračunavaju za kratkoročne kredite se smanjuju, čime se banke potiču da posuđuju novac, te da time povećavaju ponudu novca u gospodarstvu. Kada čujemo da je izvijestila da je središnja banka poput Fed-a promijenila svoju ciljanu kamatnu stopu, to zapravo znači da mijenja način na koji provodi operacije na otvorenom tržištu.
Kao odgovor na gospodarski pad koji je započeo krajem 2008., Federalne rezerve su počele koristiti kvantitativno ublažavanje kako bi riješile tu situaciju. Cilj ovakvih akcija bio je pokrenuti posrnuli bankovni sustav, bez kojeg bi gospodarstvo bilo u još većim problemima. Kvantitativno ublažavanje idealno je rezervirano za hitne situacije, zbog rizika koje uključuje, odnosno inflacije.
Inflacija je definirana kao previše dolara za premalo robe. Laka dostupnost jeftinog novca često se pretvara u više cijene za potrošače, kao i gubitak vrijednosti osobne štednje. Nepromišljena politika središnjih banaka u nekim zemljama dovela je do hiperinflacije, što je jednostavno vrlo visoka stopa inflacije, toliko visoka da se vrijednost valute može značajno promijeniti tijekom jednog dana. Hiperinflacija može brzo zaustaviti gospodarstvo, a pritom učiniti zahvaćenu valutu bezvrijednom.