Kvantitativno upravljanje portfeljem događa se kada ulagač na temelju statističkih i brojčanih podataka odabere vrijednosne papire koji čine njegov portfelj. Ti se podaci zatim unose u modele temeljene na prošlim performansama i statističkim vjerojatnostima kako bi se odredili najbolji izbori ulaganja i vrijeme za njihovu kupnju i prodaju. Analitičari zaduženi za kvantitativno upravljanje portfeljem, poznati kao kvanti, također procjenjuju razine rizika vezane uz svako moguće ulaganje u suprotnosti s potencijalnim nagradama. Iako kvantitativna analiza pomaže u uklanjanju psiholoških problema iz izbora ulaganja, može biti sporo reagirati na iznenadne promjene tržišta.
Donošenje pravih investicijskih izbora može napraviti razliku između pojedinca sa čvrstim portfeljem koji pruža financijsku stabilnost i u budućnosti i onoga koji nema ništa za pokazati za svoj investicijski kapital. Mnogi ljudi vole donijeti ove odluke na temelju prošlih investicijskih iskustava, trenutnih događaja ili samo vlastitih osjećaja. Drugi vjeruju u moć statističkih podataka i njihovu sposobnost predviđanja budućih ishoda na temelju prošlih i sadašnjih brojeva. Ti bi ljudi vjerojatno bili oni koji najviše podržavaju kvantitativno upravljanje portfeljem.
Dok se većina kvantiteta može baviti odabirom jednog vrijednosnog papira preko drugog u određenom trenutku, kvantitativno upravljanje portfeljem zahtijeva procjenu ukupne financijske slike ulagatelja. Nakon što analitičar zna ulagačevu očekivanu stopu povrata na njegovo ulaganje i njegove prihvatljive razine rizika, tada može početi s obradom podataka kako bi postigao potrebne rezultate. Kvantitativni analitičari imaju sposobnost statističke raščlanjivanja portfelja i utvrđivanja njegovih snaga i slabosti.
Prednost korištenja kvantitativnog upravljanja portfeljem je u tome što oduzima dio ljudske sklonosti donošenju zdravih odluka. Vjerujući u provjerene statističke formule, ulagač može imati veće šanse za povrat profita nego da sam pokuša pobijediti tržište. Iako kvantitativna analiza nije bez rizika, analitičari mogu definitivno ukazati na rezultate postignute različitim matematičkim formulama i računalnim programima kada promiču prednosti oslanjanja na brojke.
Naravno, nedostatak kvantitativnog upravljanja portfeljem je to što zahtijeva od investitora da se odrekne većeg dijela kontrole koju bi inače mogao imati nad svojim kapitalom. Strogo se oslanjati na brojke je u redu sve dok se brojevi iznenada ne pomaknu. Jedna od glavnih briga kvantitativne analize je da ponekad sporo reagira na povremene promjene u moru na tržištu. Do trenutka prilagodbe ulagač bi mogao pretrpjeti značajnu štetu svom portfelju.