Koeficijent sile ugriza (BFQ) je brojčana vrijednost koja se koristi za predstavljanje sile ugriza životinje, a uzimajući u obzir čimbenike poput veličine životinje. Podaci o čistoj snazi ugriza mogu biti vrlo zanimljivi, ali ih je teško usporediti među vrstama; Koristeći kvocijent sile ugriza, istraživači mogu usporediti različite vrste i razmotriti kako i zašto te životinje imaju različite snage čeljusti.
Klasično, sila ugriza se uspostavlja uzimanjem suhe čeljusne kosti i korištenjem nje kao poluge za određivanje točke loma kosti; drugim riječima, kost se koristi kao poluga dok ne pukne. Sila ugriza odražava količinu pritiska koji je bio potreban da se slomi čeljust. Također je moguće koristiti žive životinje za prikupljanje podataka, tako da životinje grizu na objekte koji su opremljeni senzorima pritiska. Međutim, ova metoda je nesavršena, jer životinja možda neće ugristi punom snagom.
Kada se izračuna kvocijent sile ugriza, istraživači uzimaju podatke o sili ugriza i uzimaju u obzir veličinu životinje, maksimalnu veličinu njezina plijena i vrste plijena koji konzumira. Sve ove informacije uključene su u formulu koja generira jedan broj koji odražava snagu ugriza s prilagodbama za vanjske čimbenike. Takvim se podacima tada može manipulirati na razne načine kako bi se životinjski svijet pogledao svježim očima.
Izvanredno, čini se da torbari imaju neke od najviših koeficijenata sile ugriza na svijetu, zajedno s oblačnim leopardima i tasmanijskim vragovima, koji izbacuju životinje poput krokodila iz konkurencije. Međutim, visok koeficijent snage ugriza ne znači nužno da će životinja napraviti najveću štetu; tobolčari poput koala mogu nanijeti veliku štetu zbog svoje tjelesne veličine, na primjer, ali većina ljudi bi radije ugrizla koale nego lavlje, jer su lavovi mnogo veći i moćniji.
Gledajući podatke iz cijelog svijeta, istraživači mogu saznati više o tome kako su životinje evoluirale, zašto neke životinje imaju tako visok kvocijent sile ugriza i zašto su druge relativno slabe. Ovi se podaci mogu prikupiti i za izumrle životinje, ako se može dobiti lomljiva čeljusna kost, što bi potencijalno moglo pružiti uvid u to kako i gdje su te životinje živjele.