Laissez-faire kapitalizam je sustav u kojem je vlada vrlo malo uključena u poslovanje. U suštini, država je odvojena od gospodarstva. Izraz laissez-faire je francuski i znači “pustiti učiniti” ili “ostaviti na miru”. Neki kažu da je laissez-faire kapitalizam suvišan pojam, budući da oba dijela izraza u suštini znače istu stvar.
Čisti sustav laissez-faire kapitalizma ne bi imao ograničenja za poslovanje. To uključuje stvari kao što su prisilni monopoli, porezi, tarife ili propisi koji ograničavaju poslovanje. Iako ne postoji vlada koja je slobodna od svih ovih elemenata, postoje neki koji su im bliski.
Građani u sustavu laissez-faire kapitalizma slobodni su zarađivati na bilo koji pravni način koji žele. Cijene i razine proizvodnje određuju ponuda i potražnja. To je djelomično potaknuto konkurencijom između različitih tvrtki. To su obično karakteristike izrazito kapitalističkih nacija kao što su Sjedinjene Države i Velika Britanija.
Vjeruje se da je koncept laissez-fairea nastao u Francuskoj 1650. godine, kao rezultat sastanka ministra financija i skupštine poslovnih ljudi. Godine 1751. izraz se prvi put pojavio u tisku. Bilo je to u članku u časopisu koji je povezao priču o podrijetlu izraza. Izvorna inkarnacija laissez-faire kapitalizma imala je tako malo ograničenja da su vlade na kraju intervenirale i počele uvoditi poreze, carine i druge slične elemente kako bi osigurale ekonomsku stabilnost.
Pristaše kapitalizma laissez-faire obično su ambiciozni. Često žele neograničene mogućnosti sustava u koji se vlast neće miješati. Ljudi koji vole ovaj sustav također su često odlučni zadržati što više svog bogatstva.
Nekoliko je mogućih razloga zašto bi klevetnici kapitalizma laissez-faire željeli više državne intervencije u poslovanju. Neki smatraju da dijeljenje većeg bogatstva manje privilegiranim podiže cijelo društvo. Drugi vjeruju da više propisa o poslovanju može pomoći da se tvrtke drže pod kontrolom i na taj način stabiliziraju gospodarstvo.
Socijalističke vlade su suprotnost laissez-faire kapitalizmu. U socijalističkom sustavu, bogatstvo je ravnomjernije raspoređeno po nalogu vlade. U ekstremnim situacijama građani mogu biti prisiljeni poslovati kako to čelnik vlade smatra prikladnim. To može uključivati obvezu davanja imovine, dobara ili visokih poreza državi.