Trokar je svestrani medicinski instrument koji se obično ubacuje kroz šuplju cijev zvanu kanila koja funkcionira kao portal u tijelo kirurškog pacijenta. Svrha trokara je uvođenje tri bitna elementa: osvjetljenja, vidnog polja i kirurških alata. Minijaturizirani moderni laparoskopski trokar može primiti sva tri, i više, kao jedan komad kirurške opreme.
Iako je patent za trokar zabilježen početkom 19. stoljeća, s obzirom na to da je njegova izvorna upotreba prvenstveno bila ublažavanje pritiska nakupljenih tjelesnih tekućina ili plinova, pretpostavlja se da je alat u načelu, ako ne i sofisticiran, bio u koristiti možda tisućama godina. Oštro šiljati uređaj za bušenje, tako nazvan zbog svoje poziciono trokutaste tri strane, prvi je put korišten za pregled unutarnjeg tijela psa 1905. Njegova pomoć u operaciji čovjeka nekoliko godina kasnije uvela je novo doba medicine – ne -invazivna kirurška sanacija unutarnjih ozljeda.
Prva laparoskopska oprema bila je prilično gruba u odnosu na moderni laparoskopski trokar. Kirurg je zavirio u uređaj za pregled ravnog okna napravljen od mutnih staklenih leća u tamni prostor koji je jedva bio vidljiv zalutalom ambijentalnom svjetlošću. Suvremeni napredak u kameri i video tehnologiji, te u optičkim vlaknima, doveo je laparskop izravno do kirurške mete gdje je osvijetljen hladnom halogenom ili ksenonskom svjetlošću. Elektronička tehnologija je minijaturizirala ove elemente. Minijaturizacija je također primijenjena za dizajn bezbroj kirurških alata, kao što su škare, retraktori i spajalice, koji se lako mogu pričvrstiti ili umetnuti kroz laparoskopski trokar.
Sam trokar nije samo minijaturiziran nego je i napredovao u funkcionalnom dizajnu. Nalik na dugačku, metalnu štrcaljku, više nisu trokutaste niti zaoštrene na vrhu. Većina je opremljena cijevima za navodnjavanje i usisavanje. Kontrole palcem i kažiprstom pružaju veći raspon manipulacije alatom. Jedna od tehnika laparotomije je odvajanje trbušnih organa i stvaranje prostranijeg kirurškog prostora napuhavanjem tjelesne šupljine ugljičnim dioksidom, te je laparoskopski trokar stoga redizajniran da bude potpuno zatvoren instrument.
Laparotomije ili “otvorene” operacije trbušne šupljine i dalje su potrebne, ali sve više laparoskopski trokar omogućuje izvođenje operacija kroz rez manji od 0.4 inča (1 cm), promjera ovog kirurškog instrumenta. U slučaju operacije ljudskih zglobova, rez i umetnuti trokar je još manji. Takve laparoskopske operacije stoga su nazvane “ključaonica” operacija.
U praksi, većina operacija zahtijeva korištenje više laparoskopskih troakara kroz nekoliko rezova ključaonice. Neki operativni postupci uključuju više od jednog instrumenta, a neki instrumenti zahtijevaju dvije ruke za manipulaciju. Međutim, i tehnološka minijaturizacija i poboljšanja dizajna napredovali su prema uređaju za laparoskopske operacije s jednim rezom.