Pojačanje svjetlosti simuliranom emisijom zračenja (LASER) je uređaj koji se koristi za koncentriranje svjetlosti u uski snop. Svjetlost koju emitiraju ovi uređaji je tanka i koherentna. Lasersko svjetlo se razlikuje od svjetlosti koja inače zrači iz atoma. Atomi obično zrače svjetlost nasumično, što rezultira svjetlošću koja se smatra nekoherentnom. U osnovi, to znači da atomi zrače gomile fotona koji idu u brojnim smjerovima. Koherentna svjetlost ponaša se sasvim drugačije, idući u jednom jasno definiranom smjeru.
Za stvaranje koherentne svjetlosti za laser, pravi atomi moraju se koristiti u pravoj vrsti okoline kako bi se atomima omogućilo emitiranje svjetlosti u određeno vrijeme i u točnom smjeru. Za izradu lasera koriste se atomi ili molekule plinova, tekućina, kristala ili drugih materijala. Ti se atomi pobuđuju unutar šupljine, stavljajući većinu njih na višu energetsku razinu, dok reflektirajuće površine u šupljini reflektiraju energiju i omogućuju njeno nakupljanje. Kroz proces koji se naziva stimulirana emisija, emitiraju se fotoni s odgovarajućim frekvencijama i fazama. Konačno, dolazi do brze, lančane reakcije koja oslobađa atome i dovodi do proizvodnje koherentne svjetlosti.
Laser je debitirao 1960. godine. Sada je dostupan u mnogo različitih veličina, od onih veličine zrna pijeska do onih velikih poput nekih zgrada. Unatoč takvim varijacijama, većina lasera proizvodi svjetlosne zrake koje su vrlo tanke i sposobne zadržati veličinu i smjer, čak i kada putuju na velike udaljenosti.
Laseri se koriste za nevjerojatne razne stvari. Imaju mnoge važne primjene u modernoj medicini, uključujući operaciju oka s laserom potpomognutu in situ keratomileusis (LASIK). Također su važni u mnogim proizvodnim i građevinskim procesima, kao iu vojnim i znanstvenim primjenama. Mnogi su se ljudi okrenuli laserskim pisačima kako bi olakšali ispis dokumenata profesionalnog izgleda. Isto tako, laseri su važne komponente Compact Disc (CD) i Digital Video Disc (DVD) playera.