Lateralni medularni sindrom je neurološka bolest koja je dobila ime po području ozljede iz kojeg potječe: lateralni dio produžene moždine, što je donja polovica moždanog debla. Ponekad se naziva sindrom stražnje donje cerebelarne arterije jer stanje uključuje krvnu žilu koja je ključna u opskrbi mozga krvlju. Ostali pojmovi uključuju Viesseaux-Wallenbergov sindrom i Wallenberg-Foixov sindrom. Ti su termini nazvani po trojici muškaraca koji su pridonijeli početnom istraživanju i opisu bolesti, njemačkom internistu i neurologu Adolfu Wallenbergu, švicarskom liječniku Gaspardu Vieusseuxu i francuskom internistu i neurologu Charlesu Foixu.
Tromboza, ili zgrušavanje krvi, u vertebralnoj arteriji – koja se proteže preko vrata oko produžene moždine – rezultira lateralnim medularnim sindromom. Posebno je zahvaćena najveća grana vertebralne arterije, stražnja donja cerebelarna arterija (PICA). PICA je jedan od glavnih dobavljača oksigenirane krvi za mali mozak, regiju mozga odgovornu za kontrolu motora.
Ostale zahvaćene krvne žile uključuju gornju srednju i inferiornu medularnu arteriju. Uz nedostatak opskrbe krvlju, na bočnom dijelu duguljaste moždine dolazi do nekroze, odnosno odumiranja tkiva uslijed bolesti. Posljedica je gubitak temperature i osjeta boli na strani tijela i licu suprotnoj od mjesta gdje se nalazi infarkt, odnosno lokalizirano područje mrtvog tkiva.
Najpoznatiji simptom ovog sindroma je disfagija ili poteškoće pri gutanju. To se događa zbog paralize mišića nepca, ili krova usta, i grkljana, ili govorne kutije. Ostali uobičajeni simptomi uključuju mučninu, vrtoglavicu, povraćanje i bol u licu. Neki ljudi mogu imati problema s koordinacijom kao što su ataksija ili gubitak mišićne koordinacije i nistagmus, koji su nevoljni pokreti očiju.
Liječnici se usredotočuju na liječenje lateralnog medularnog sindroma ublažavanjem simptoma povezanih s njim kako bi se pacijenti mogli vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima najbolje što mogu. Na primjer, pacijenti s poteškoćama pri gutanju obično zahtijevaju umetanje sonde za hranjenje kroz usta ili se oslanjaju na gastrostomiju, što je operacija na želucu. Za borbu protiv boli koriste se lijekovi kao što je gabapentin. Liječnici obično preporučuju lijekove za razrjeđivanje krvi kao što je varfarin, jer takvi lijekovi zaustavljaju zgrušavanje krvi.
Prognoza za lateralni medularni sindrom razlikuje se od bolesnika do bolesnika. Neki ljudi mogu doživjeti simptomatsko smanjenje u razdoblju od nekoliko mjeseci ili čak tjedana. Drugi, međutim, nisu te sreće, jer neurološki problemi koje su dobili od lateralnog medularnog sindroma mogu ostati s njima do kraja života.