Lažna tvrdnja o oglašavanju navodi obmanjujuće postupke koji lažno predstavljaju proizvod ili uslugu. Oglasi koji sadrže lažne informacije ili one koji obmanjuju potrošače mogu dovesti do lažnih reklamnih tvrdnji ili prijevare. Te se tvrdnje mogu odnositi na slike i naslove koji se koriste u oglasima, zajedno s otkrivanjem sitnim slovima koje se smatra nedostatnim za uravnoteženje tvrdnji u glavnom dijelu oglasa.
Zakoni u mnogim regijama zabranjuju komercijalno oglašavanje koje obmanjuje potrošače o robi ili uslugama. Lažna reklamna tvrdnja može se temeljiti na stvarnim lažnim izjavama ili zbunjujućem jeziku. Primjer doslovne neistine može uključivati reference na kliničke studije ili testove koji dokazuju učinkovitost proizvoda ili tvrdnju u kojoj se navodi da nadmašuje proizvod konkurenta.
Lažna reklamna tvrdnja mogla bi pokazati da su u navedenim studijama korišteni neprikladni ili pristrani postupci ispitivanja. Ako druga istraživanja proturječe informacijama korištenim u oglasima, to također može dovesti do tužbe protiv proizvođača. Zakoni koji reguliraju oglašavanje obično zahtijevaju valjane, znanstvene podatke specifične za robu koja se prodaje.
Kada konkurenti podnesu lažni zahtjev za oglašavanje, spor obično završava na sudu. Sudac može izdati privremenu zabranu na početku postupka i naložiti optuženiku da prestane koristiti određene reklamne izjave. Trajna zabrana na kraju suđenja mogla bi zabraniti upotrebu spornih oglasa u budućnosti.
Državne regulatorne agencije obično podnose lažne reklamne zahtjeve u ime potrošača. Te agencije mogu istražiti tvrdnje iz marketinškog materijala i nametnuti građanske ili kaznene kazne prekršiteljima. Državni agenti mogu izdati nalog o prekidu i odustajanju proizvođačima koji koriste obmanjujuće postupke za prodaju robe. Te se odluke obično objavljuju.
Nejasna ili široko sročena pretjerivanja koja se koriste u oglasima obično su izuzeta od lažnih reklamnih tvrdnji. Tvrtka koja tvrdi da koristi samo najkvalitetnije sastojke, na primjer, obično iznosi subjektivnu tvrdnju koja se ne može dokazati ili opovrgnuti. Mišljenja koja se koriste u marketingu također su dopuštena u većini područja.
Grupna tužba može se pokrenuti kada je veliki broj potrošača doveden u zabludu. Neki od najčešćih skupnih tužbi uključuju dodatke prehrani za koje se tvrdi da liječe ili liječe bolest. Proizvodi za mršavljenje također možda neće poduprijeti tvrdnje navedene u oglasima. Zakoni o oglašavanju primjenjuju se na oznake proizvoda i tvrdnje iznesene u tisku, na televiziji ili radiju te online marketing. Novčane nagrade su naređene u nekim slučajevima, uključujući povrat novca kupcima.
Lažne reklamne tvrdnje također se mogu primijeniti na taktike mamaca i zamjene koje se koriste za zbunjivanje potrošača. Ostala područja regulirana od strane vlade uključuju neotkrivanje važnih informacija koje bi kupac trebao znati prije kupnje. Ovi zakoni mogu zaštititi zdravlje i sigurnost javnosti ili okoliša, a cilj im je pozvati proizvođače na odgovornost za tvrdnje koje iznose.