Lažni sustav je vrsta zlonamjerne strategije koja se koristi za prepoznavanje i iskorištavanje svih točaka slabosti koje se nalaze u bežičnom komunikacijskom sustavu. Opća ideja ove vrste strategije je omogućiti hakerima pristup informacijama o sustavu i resursima koji se onda mogu koristiti na način na koji haker želi. Ovaj pristup može se koristiti za aktivnosti kao što su korporativna špijunaža, prikupljanje financijskih podataka za korištenje od strane neovlaštenih pojedinaca, ili čak kao sredstvo potkopavanja i konačnog nanošenja štete bežičnoj mreži.
S lažnim sustavom, napor se usredotočuje na pronalaženje načina da se zaobiđu sve sigurnosne mjere koje su trenutno na snazi za zaštitu te bežične mreže i programa koje koriste uređaji povezani s tom mrežom. To se često postiže identificiranjem problema unutar same mreže u kojima su te sigurnosne značajke dovoljno slabe da se na neki način provale, ponekad prilagođavanjem virusa tako da te sigurnosne mjere ne uspijevaju otkriti uvođenje virusa. Jednom kada dođe na mjesto, infekcijom se može manipulirati kako bi se prikupile vlasničke podatke, špijunirali aktivnosti korisnika mreže ili čak preuzeli mrežu, držeći nju i korisnike u stanju virtualnog ropstva dok se zahtjevi hakera ne ispune.
Lažni sustav može imati različite oblike, ovisno o namjeni za neovlašteni ulaz i korištenje mrežnih resursa i informacija. Virus poput trojanskog konja, koji se može ugraditi u uređaje spojene na mrežu i koristiti u više namjena, jedan je od češćih primjera. Lažne pristupne točke mogu se instalirati na mrežu bez pokretanja upozorenja i služe kao sredstvo za infiltriranje hakera i prikupljanje podataka bez znanja korisnika.
Kada se ne otkrije, haker može koristiti lažni sustav dulje vrijeme za korištenje resursa sustava, prikupljanje vlasničkih podataka za osobnu upotrebu ili čak za preprodaju najvišoj ponudi, ili čak kao sredstvo za uvođenje drugih vrsta špijunskog ili više zlonamjernog softvera s konačnom namjerom uništavanja mreže ili barem nanošenja neke vrste trajne štete korisnicima spojenim na tu mrežu. Dok mnogi bežični sustavi koriste opsežne strategije zaštite kako bi spriječili spajanje lažnog sustava, hakeri nastavljaju stvarati nove i bolje sustave koji su u stanju izbjeći otkrivanje barem na kratko vrijeme. Iz tog razloga, korisnici bežičnog sustava trebali bi stalno ažurirati sve zaštitne protokole kako bi se najnovija poznata generacija lažnog softvera mogla otkriti i riješiti prije nego što dođe do bilo kakve vrste značajne štete.