Lekach je vrsta slatkog kolača koji potječe iz njemačke židovske kulture. Obično se jede kao dio tradicije tijekom Roš Hašane, židovskog ekvivalenta Nove godine. Izgled i tekstura kolača mogu biti raznoliki, od lagane konzistencije nalik na biskvit do teškog kolača koji nalikuje štruci kruha. Slatkoća kolača čini ga izvrsnim partnerom šalici kave ili čaja.
Naziv “lekach” klasificiran je kao jidiš izraz, ali njegovi korijeni zapravo potječu od njemačke riječi “lecke” što znači “lizati”. Recept za samu tortu također se navodno temeljio na njemačkom začinskom kolaču “lebkuchen”. Zajedničko obilježje ova dva kolača je korištenje meda kao glavnog zaslađivača umjesto šećera. Neki drugi izvještaji govore da lekach potječe od egipatskog “basboosa”, koji se prvenstveno pravi od griza i meda. Stari Egipćani vjerovali su da med dolazi od bogova kao dar čovjeku i da sadrži nadnaravne moći, vjerovanja koja su vjerojatno prenijeta na Židove koji su nekoć bili robovi pod Egipćanima.
Osim što se uglavnom koristi med kako bi kolač bio sladak i lagan, cimet se obično dodaje kako bi nadopunio slatkoću. Moderni recepti lekača obično bi kombinirali upotrebu meda i šećera, jer je potonji prikladniji i jeftiniji za kupnju od prvog. Kako biste stvorili kontrast u odnosu na slatkoću, u tijesto se također mogu dodati kava, rakija i začini poput đumbira i pimenta. Orasi, grožđice i narančina korica također se mogu umiješati za dodatnu hrskavost i okus, iako se neki konzervativni Židovi suzdržavaju od upotrebe orašastih plodova jer njihov numerološki ekvivalent na židovskom jeziku može značiti “grijeh”. Ostali sastojci uključuju brašno, jaja, ulje ili maslac i sol.
Neki recepti sugeriraju da se lekach ispeče nekoliko dana prije dana kada će se zaista jesti. Ovo razdoblje čekanja omogućuje da okus kolača „sazre“ i spoji se, posebno kada se doda rakija ili rum. Kada je kolač spreman za posluživanje, obično se reže na male kvadratiće prelivene slastičarskim šećerom. Židovska tradicija potiče nekoga da zamoli roditelja ili rabina za komad torte uoči Yom Kipura, koji je zapravo 10 dana nakon Rosh Hashanah. Ovaj čin podsjeća židovski narod da su “slatkoća” ili blagoslovi koji dolaze u njihov život darovi od Boga, a ne njihov vlastiti trud.