Izraz levitacija dolazi od latinske riječi, ‘levitas’, što znači ‘lakoća’. Levitacija se odnosi na proces otpora objekta gravitaciji, a najčešće se koristi u paranormalnom ili metafizičkom kontekstu za opisivanje objekta koji se sam po sebi diže u zrak. U znanstvenom kontekstu, levitacija se tehnički postiže na zrakoplovima, kao što je korištenje aerodinamičkih sila, ili na malim objektima kao što je korištenje magneta. Iluzija ljudi koji levitiraju često se dočarava kao dio magične ili iluzionističke predstave, kroz manipulaciju rasvjetom i drugim specijalnim efektima.
U hinduizmu se vjeruje da je moć levitacije postignuta mističnim sredstvima određenim hinduističkim guruima koji su ovladali filozofijom joge. Godine 1936. Yogi Subbayah Pullavar je navodno levitirao pred 150 svjedoka četiri minute dok je bio u transu i horizontalnom položaju. Druga praksa poznata kao “jogijsko poskakivanje” ponekad se naziva levitacijom, ali se tehnički ne kvalificira prema definiciji. Jogijsko poskakivanje ili letenje uključuje meditaciju i poskakivanje na koljenima dok ste u položaju lotosa.
Kršćanstvo uključuje nekoliko izvještaja o levitaciji, kao što su izvještaji iz Novog zavjeta o Kristovoj sposobnosti hodanja po vodi, kao io njegovom uzašašću na nebo. Za nekoliko svetaca se također kaže da je levitiralo, uključujući svetog Josipa iz Cupertina, svetu Tereziju iz Avile, svetog Filipa iz Nerija, svetog Ivana od Križa i svetog Martína de Porresa. Na suprotnoj strani kršćanskog spektra, levitacija se također pripisuje opsjednutosti demonima, kao u slučaju Clare Germane Cele iz 1906. godine, mlade djevojke koja je navodno levitirala u Južnoj Africi, a mogla se ponovno spustiti na tlo samo od strane primanje doza svete vode.
Mediji su također navodno levitirali kao dio duhovnih seansi; međutim, većina tvrdnji o srednjoj levitaciji razotkrivena je kao slična iluzionističkim predstavama, uključujući scenske trikove kao što su žice i remenice. Psihokinetičari također tvrde da mogu levitirati sebe ili druge objekte. Jedna takva psihokinetičarka, Nina Kulagina, levitirala je male predmete poput čaša za vino i loptica za stolni tenis u kontroliranim okruženjima gdje su je promatrali znanstvenici.
Jedna teorija koju drže neki fizičari o ljudskoj levitaciji je da mnogi um mogu iskoristiti energetsku razinu nulte točke, najnižu moguću energetsku razinu koju drži kvantnomehanički fizički sustav, dok je u promijenjenom stanju svijesti.