Što je licenca otvorenog koda?

Licenca otvorenog koda oblik je zaštite autorskih prava računalnog softvera u kojem autor dopušta pristup izvornim kodovima, njihovu upotrebu i manipulaciju od bilo koga bez straha od odmazde za kršenje autorskih prava. To znači da svatko tko preuzme izvorni kod može napraviti bilo koju željenu izmjenu izvornog koda. To korisnicima omogućuje da u potpunosti prilagode dio softvera kako bi odgovarao njihovim potrebama.

Modificirana kopija softvera koji ima licencu otvorenog koda može, ali ne mora biti dopuštena za legalnu distribuciju. Autor može u svom izvornom kodu navesti da distribucija bilo koje izmjene može predstavljati kršenje autorskih prava i da je izričito zabranjena. Ako je to slučaj, izmijenjeni sadržaj može koristiti samo modifikator i on ili ona ne mogu dijeliti promjene s bilo kim drugim.

Izraz “softver otvorenog koda” ne znači da je dio softvera besplatan, iako se većina softvera otvorenog koda distribuira na taj način. Većina autora koji besplatno pružaju softver otvorenog koda navode da se bilo kakve izmjene u softveru ne mogu prodati, iako se mogu besplatno distribuirati. Svaki pokušaj prodaje modifikacija softvera otvorenog koda može rezultirati pravnim i građanskim tužbama. Neki autori otvorenog koda traže dobrovoljne donacije nakon preuzimanja svojih programa, iako se programi tehnički ne prodaju.

Autor softvera s licencom otvorenog koda može kontrolirati način na koji se modifikacije distribuiraju zahtijevajući da modifikatori dodaju određene informacije izvornom kodu. Postoje četiri različita načina na koje mogu zatražiti kontrolu nad modificiranim izvornim kodovima. Prvi se zove transparentan, u kojem autor modificiranja mora zadržati izvorni kod i sve izmjene transparentnim kako bi svi mogli vidjeti što je učinjeno.

Drugi zahtjev poznat je kao rekombinantni. U ovom zahtjevu autor samo dopušta modifikatorima da uređuju ili preuređuju postojeći kod u izvornom kodu, ali im je zabranjeno dodavanje vlastitih dodatnih kodova. Treći zahtjev naziva se zasluga, a autor jednostavno traži da se njegovo ili njezino djelo upiše kao izvorno, a sve naknadne izmjene označene su zaslugom za osobu koja je izvršila izmjene. Posljednji zahtjev koji autor može postaviti je poznat kao cirkulirajući, a on traži da originalni softver s licencom otvorenog koda ostane za preuzimanje u nepromijenjenom stanju i označen kao original.