U istraživanju i razvoju mnogih proizvoda, posebno farmaceutskih, troškovi mogu biti iznimno visoki, što će dovesti do toga da se tvrtke zapitaju o mogućnosti razvoja lijeka. Licenciranje uklanja rizik na bilo koji od brojnih različitih načina kako bi se ublažile neke od opasnosti povezanih s proizvodom, kao što je novi lijek. Licenciranje je nešto što mnoge farmaceutske tvrtke, kao što su Pfizer, GlaxoSmithKline, Novartis i druge, redovito gledaju.
Inlicenciranje je partnerstvo koje se razvija između dvije tvrtke koje imaju zajedničke namjere, ciljeve ili polja interesa. U slučaju farmaceutskih tvrtki, ti ciljevi mogu biti istraživanje i razvoj proizvoda, ili možda njegova distribucija. Licenciranje je toliko popularno jer omogućuje korištenje stručnosti svake tvrtke na način koji je vrlo koristan. Nadalje, podjela dobiti koja se događa između dvije tvrtke može biti vrlo unosna investicija.
Ako je Pfizeru, na primjer, trebala pomoć u razvoju novog lijeka protiv raka, mogao bi se obratiti manjoj, manje poznatoj istraživačkoj tvrtki i pitati u čemu mogu pomoći. Ako druga tvrtka vjeruje da bi mogao postojati obostrano koristan dogovor, njih dvije mogu sklopiti ugovor o licenciranju. Pfizer može pomoći pružanjem objekata, drugih stručnjaka, materijala i novca. Druga tvrtka će pomoći tako što će osigurati dio vlastitog kapitala, kao i istraživači.
Kada se konačni lijek razvije, prođe kroz testiranje i bude na tržištu, tvrtke će sudjelovati u dobiti pothvata prema uvjetima navedenim u ugovoru o licenciranju. U nekim slučajevima, ovaj ugovor može poništiti nakon određenog vremenskog razdoblja, dopuštajući jednoj tvrtki da zadrži ukupna prava na licenciranje neko vrijeme, ali osiguravajući da druga tvrtka može nadoknaditi svoje ulaganje, plus nešto dodatnog plaćanja. Ako se proizvod nikada ne razvije i stavi na tržište, tada ugovor o licenciranju nalaže da oboje sudjeluju u gubitku.
U drugim slučajevima može se sklopiti ugovor o licenciranju s farmaceutskom tvrtkom za distribuciju u stranim zemljama. Može se dogoditi da farmaceutska tvrtka koja ima prava na lijek nema izgrađenu mrežu za pravilno uvođenje proizvoda u određenu zemlju. Izgradnja te mreže zahtijevala bi vrijeme i resurse, a oboje bi koštalo. Umjesto toga, možda bi bilo bolje dopustiti drugoj tvrtki da upravlja distribucijom. Lijek se može prodavati pod imenom bilo koje tvrtke, ovisno o ugovoru o licenciranju, a oboje sudjeluju u nagradama.