Licenciranje softvera je ugovor o sporazumu između izdavača softvera i krajnjeg korisnika, koji se ponekad naziva i Licencni ugovor za krajnjeg korisnika ili EULA. Iako licenciranje može biti papirnati ugovor, najčešće je ugrađeno u sam softver kao dio procesa instalacije. Ako se korisnik ne slaže s uvjetima licenciranja softvera, može to označiti klikom. Time se prekida proces instalacije. U većini slučajeva krajnji korisnici kliknu u dogovoru jesu li stvarno pročitali licencu ili ne.
Najvažnije, licenciranje softvera štiti autorska prava postavljanjem ograničenja krajnjem korisniku u odnosu na proizvod. Umnožavanje u druge svrhe osim sigurnosne kopije, instalacija na više od jednog računala, uređivanje koda ili promjena programa na bilo koji način obično je zabranjeno. Softverske licence također mogu ograničiti obrnuti inženjering i zaobići kontrole namijenjene smanjenju piratstva.
Osim restriktivne upotrebe softvera, licenciranje funkcionira kao svojevrsno odricanje od odgovornosti. Većina EULA-a uključuje izjave da izdavač neće biti odgovoran za bilo kakve nepredviđene okolnosti koje bi mogle nastati kao posljedica korištenja softvera. To se može odnositi na bilo što, od pada računala do gubitka podataka, vremena ili prihoda.
Neki izdavači su smatrali da, nakon što se skuplja traka slomi na maloprodajnom proizvodu, krajnji korisnik automatski prihvaća licencu. Sudovi u raznim državama razmatrali su slučajeve o ovom pitanju, budući da korisnik ne može pročitati EULA dok se proizvod ne otvori, a ugovor na papiru nije uključen. Nakon otvaranja skupljača, predmet se ne može vratiti. U stvari, ovo prisiljava korisnika na sporazum. Ishod takvog pravnog slučaja ovisi o sudu na kojem je saslušan, ali većina je utvrdila da je “licenciranje softvera za skupljanje” nevažeće. Ovo se ne smije pogrešno protumačiti kao definitivno, jer manjina sudova smatra drugačije.
Licenciranje softvera razlikuje se među vrstama softvera. Licenciranje besplatnog softvera je manje restriktivno od maloprodajnog ili shareware-a, jer dopušta neograničeno kopiranje i distribuciju, dok i dalje zabranjuje bilo kakve promjene programa. Softver u javnoj domeni jedina je vrsta licenciranja koja nema ograničenja, budući da softver pripada javnosti.