Lichen striatus je relativno rijedak kožni poremećaj koji prvenstveno pogađa djecu. Osip povezan s ovim stanjem kože ne svrbi ili ne pruža nikakvu nelagodu zahvaćenoj osobi, iako se kvržice na kraju spoje i stvore duge trake ljuskavih mrlja na koži. Ruke i noge su najčešće zahvaćena područja, iako se osip može pojaviti bilo gdje na tijelu. Iz razloga koji nisu jasno razjašnjeni, djevojčice su češće oboljele od lihen striatusa nego dječaci. O svim pitanjima ili nedoumicama u vezi s lihen striatusom u pojedinoj situaciji treba razgovarati s liječnikom ili drugim medicinskim stručnjakom.
Razvoj neobjašnjivog osipa na rukama ili nogama često je prvi uočljivi simptomi lihen striatusa. Male, uzdignute kvržice koje su obično ružičaste ili boje mesa i ne svrbe su karakteristične za ovaj kožni poremećaj. Unutar nekoliko dana ili tjedana od pojave ovih kvržica, papule se počinju spajati, stvarajući duge trake zahvaćene kože koje postaju hrskave ili ljuskave. U većini slučajeva nema svrbeža ili nelagode povezane sa lihen striatusom, iako se ponekad može javiti blagi do umjereni svrbež. U onih s tamnijom kožom, lezije povezane s poremećajem često izgledaju bijele ili svjetlije boje od ostatka kože.
Točan uzrok lihen striatusa nije poznat, iako su zabilježeni slučajevi braće i sestara pogođenih ovim poremećajem. Neka istraživanja sugeriraju da može postojati virusni uzrok, iako ova teorija nije konačno dokazana. Ova vrsta kožnog poremećaja nije zarazna i ne predstavlja nikakvu prijetnju cjelokupnom zdravlju pacijenta.
Liječenje lihen striatusa obično nije potrebno, jer stanje obično prolazi samo od sebe nakon određenog vremenskog razdoblja. Može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina da lezije nestanu, a koža može privremeno potamniti kao dio procesa ozdravljenja. U nekim slučajevima, topikalne steroidne kreme mogu se koristiti u nastojanju da se ubrza proces ozdravljenja, iako injekcije steroida uvedene izravno u lezije mogu biti od veće pomoći. Ovo stanje je poznato kao otporno na liječenje u mnogim slučajevima, pa je često bolji izbor jednostavno ga pustiti da ide svojim tijekom, pogotovo kada nema negativnih nuspojava. Liječnik može pomoći pacijentu da odluči preporučuje li se liječenje na individualnoj osnovi.