Detekcija i određivanje svjetla (LIDAR) je tehnologija koja koristi lasere za određivanje udaljenosti do objekta ili površine. Koristi se u raznim industrijama, uključujući atmosfersku fiziku, geologiju, šumarstvo, oceanografiju i provođenje zakona. LIDAR je sličan radaru, ali uključuje laserske impulse, a ne radio valove. Oba sustava određuju udaljenost mjerenjem vremenske odgode između prijenosa i refleksije impulsa.
Za mnoge primjene, LIDAR je bolji izbor od radara, jer ima veću sposobnost reflektiranja slika, čineći vidljivijim više objekata. Kada se koriste sustavi za prikupljanje podataka koji uključuju ciljanje valnih duljina na metu i čekanje na odraz, obično je moguće prikupiti informacije samo za objekte iste veličine kao valna duljina ili duže. LIDAR koristi valove deset do sto tisuća puta kraće od radarskih valova, što znači da je u stanju prikupiti mnogo više podataka. Osnovni LIDAR sustav uključuje odašiljački laser i prijemnik, a LIDAR koji se koristi u mobilnim okruženjima poput zrakoplova i satelita također uključuje tehnologiju pozicioniranja.
Zbog gustoće snopa, u kombinaciji s kratkom valnom duljinom, LIDAR se često koristi u proučavanju atmosfere, jer je u stanju prikupiti informacije o atmosferskim česticama, oblacima, kiši, dimu i drugim stvarima koje radar nije sposoban. registracija. LIDAR je također sposoban mjeriti brzinu vjetra i gustoću različitih komponenti naše atmosfere, poput kisika i dušika.
LIDAR se također može koristiti za izradu trodimenzionalnih topografskih karata i snimanja geografskih regija. LIDAR je na ovaj način korišten za izradu karata Marsa, za praćenje ledenjaka i za vizualizaciju Velikog kanjona. LIDAR se također može koristiti za analizu oceanskog dna i za određivanje visine krošnje i mjerenja biomase. Također ima primjenu u seizmologiji i koristi se u studijama uzdizanja, rasjeda i drugih geoloških značajki.