Lidarsko mapiranje je tehnologija preciznog mjerenja terena koja koristi lasersku refleksiju i analizu vremenske odgode za razvoj preciznog modeliranja površine. Ponekad se naziva laserskim radarom, ali radar ovisi o refleksiji radio valova, dok se lidar oslanja na detekciju svjetlosti i raspon za mjerenje podataka o nadmorskoj visini. Može se koristiti iz helikoptera i zrakoplova s fiksnim krilima ili zemaljskih sustava. Brzina svjetlosti je konstanta, mjerena prema laserskim impulsima i refleksijama kako bi se odredila visina. Lidar proizvodi bliske infracrvene spektralne podatke i noću i danju, koji mogu mapirati teren unatoč nadzemnim značajkama poput drveća ili građevina.
Primjene lidarskog kartiranja uključuju sva područja u kojima je konturno mapiranje terena bitno. Znanosti kao što su arheologija, geologija i geografija koriste tehnologiju. Seizmologija i atmosferska fizika imaju koristi od osjetljivosti lidara na fluktuirajuće atmosferske čimbenike. Lidar se koristi u kartiranju poplavnih područja, u izračunu podataka o šumskoj biomasi, karti transporta i urbanom modeliranju. Lidar gole zemlje otkriva temeljne karakteristike terena, dok lidarski podaci reflektirajuće površine poboljšavaju analizu u urbanističkom planiranju i vizualizaciji.
Prednosti lidarskog mapiranja u odnosu na konvencionalnu fotogrametriju uključuju visoku vertikalnu točnost, učinkovitije prikupljanje i obradu podataka te svestranost u različitim uvjetima okoliša. Lidarsko mapiranje obično koristi tehnologiju laserske emisije i detekcije, mehaniku skeniranja i upravljanja, globalni sustav pozicioniranja (GPS) i inercijsku mjernu jedinicu (IMU). Oni izračunavaju precizne XYZ koordinate ciljane reflektirajuće površine. Ostale komponente mogu se sastojati od mjerača vremena visoke preciznosti, računala visokih performansi i uređaja za snimanje podataka velikog kapaciteta.
Druga ključna razlika između lidarskog mapiranja i radara je rezolucija. Za razliku od radara, laseri uskog snopa dopuštaju precizne refleksije visoke razlučivosti. Trodimenzionalne topografske slike mogu se izvući iz skupova podataka koji jasnije ilustriraju mnoge kemijske spojeve, zbog njihove blizine vidljivom spektru. Lidarove kraće valne duljine čine tehnologiju ključnim alatom u analizi aerosola i čestica oblaka u meteorologiji i istraživanju atmosfere. Kombiniranjem različitih tipova lasera u daljinskom mapiranju moguće je mjeriti suptilne promjene u intenzitetima refleksije atmosferskih pojava ovisnih o valnoj duljini.
Lasersko određivanje raspona pruža trodimenzionalne modele površina ili strukturnih značajki kao što su zgrade, drveće i prirodne granice. Lidarsko mapiranje se ne oslanja samo na više lasera, već i na višestruke efekte vremena za mjerenje prve i posljednje refleksije kako bi se odredile niske i visoke točke. To daje precizne podatke o nadmorskoj visini. Dok lidar ne može prodrijeti u krošnje drveća, dovoljno laserskih podataka pronalazi put kroz pukotine u lišću za mjerenje udaljenosti do tla. Ostale primjene uključuju provođenje prometa korištenjem brzih topova specifičnih za vozila, fiziku i astronomiju, razne znanosti o okolišu i mjerenje zemljišta ili posjeda.