Ascites, stanje u kojem se tekućina nakuplja u trbušnoj šupljini, može se liječiti na više različitih načina. Jedan tretman koji pacijentima pruža trenutačno olakšanje je postupak koji se naziva paracenteza, koji izravno uklanja tekućinu iz abdomena. Liječenje ascitesa može ovisiti o temeljnom razlogu zbog kojeg je došlo do nakupljanja tekućine, jer to treba riješiti. Drugi tretmani za ascites uključuju davanje lijekova koji se nazivaju diuretici, održavanje prehrane s niskim udjelom natrija i ograničavanje dnevnog unosa tekućine.
Često je najučinkovitije kratkoročno liječenje ascitesa postupak koji se naziva paracenteza, gdje se igla ubacuje kroz prednji dio trbuha i tekućina se drenira. Ovaj se postupak može izvesti u dijagnostičke svrhe, gdje se tekućina uklanja iz abdomena i testira u laboratoriju kako bi se utvrdilo zašto je došlo do nakupljanja tekućine. Također se može učiniti za smanjenje simptoma smanjenjem napetosti prisutne u trbuhu, dajući pacijentu određeno olakšanje. Iako paracenteza učinkovito kontrolira simptome ascitesa, ona ne rješava razloge zbog kojih se tekućina nakuplja u abdomenu. Ako se paracenteza napravi bez ikakvih drugih promjena u liječenju oboljele osobe, tekućina će se ponovno nakupiti.
Izvođenje početne paracenteze u dijagnostičke svrhe važan je aspekt liječenja ascitesa. Procjena ove tekućine može dati važne informacije koje mogu pomoći u određivanju razloga razvoja ascitesa. Jedan od najvažnijih aspekata liječenja ascitesa je rješavanje temeljnog procesa bolesti. Na primjer, metastatski rak može uzrokovati ascites, a to sakupljanje trbušne tekućine nikada neće biti potpuno riješeno dok se rak ne liječi. Slično, ako je ascites posljedica bolesti jetre, treba se pozabaviti zdravljem jetre kako bi se izliječio ascites.
Dio liječenja ascitesa često uključuje opskrbu pacijenta lijekovima koji se nazivaju diuretici. Ovi lijekovi pomažu povećati mokrenje, čime se smanjuje ukupna količina tekućine prisutne u tijelu. Često se dva diuretika, nazvana spironolakton i furosemid, daju na dnevnoj bazi za liječenje ascitesa. Bolesnike koji uzimaju ove lijekove treba nadzirati zdravstveni djelatnik jer mogu uzrokovati neravnotežu u koncentraciji minerala kao što su kalij i natrij u krvi.
Drugi aspekt liječenja ascitesa je promjena prehrane oboljelog pacijenta. Dijeta s niskim udjelom natrija kritičan je aspekt liječenja jer unos viška soli može dovesti do zadržavanja tekućine, a time i pogoršanja ascitesa. Bolesnici bi također trebali u određenoj mjeri ograničiti dnevni unos tekućine. Obično im se savjetuje da piju manje od 50 unci (1,500 mililitara) tekućine dnevno.