Lingvistička analiza odnosi se na znanstvenu analizu jezičnog uzorka. Uključuje barem jednu od pet glavnih grana lingvistike, a to su fonologija, morfologija, sintaksa, semantika i pragmatika. Jezična analiza može se koristiti za opisivanje nesvjesnih pravila i procesa koje govornici jezika koriste za stvaranje govornog ili pisanog jezika, a to može biti korisno onima koji žele naučiti jezik ili prevoditi s jednog jezika na drugi. Neki tvrde da ona također može pružiti uvid u um govornika određenog jezika, iako je ta ideja kontroverzna.
Disciplina lingvistika definira se kao znanstveno proučavanje jezika. Ljudi koji imaju lingvističko obrazovanje i prakticiraju lingvističku analizu nazivaju se lingvisti. Pogon iza lingvističke analize je razumijevanje i opisivanje znanja koje je u osnovi sposobnosti govora danog jezika, te razumijevanje kako ljudski um obrađuje i stvara jezik.
Pet glavnih grana lingvistike su fonologija, morfologija, sintaksa, semantika i pragmatika. Proširena jezična analiza može pokriti svih pet grana ili se može usredotočiti na samo jedan aspekt jezika koji se analizira. Svaka od pet grana usmjerena je na jedno područje jezika.
Fonologija se odnosi na proučavanje zvukova jezika. Svaki jezik ima svoj popis zvukova i logička pravila za kombiniranje tih glasova za stvaranje riječi. Fonologija jezika u biti se odnosi na njegov zvučni sustav i procese koji se koriste za kombiniranje glasova u govornom jeziku.
Morfologija se odnosi na proučavanje unutarnje strukture riječi jezika. U bilo kojem jeziku postoji mnogo riječi kojima govornik može dodati sufiks, prefiks ili infiks kako bi stvorio novu riječ. U nekim su jezicima ti procesi produktivniji od drugih. Morfologija jezika odnosi se na pravila građenja riječi koje govornici koriste za stvaranje novih riječi ili promjenu značenja postojećih riječi u svom jeziku.
Sintaksa je proučavanje strukture rečenice. Svaki jezik ima svoja pravila za kombiniranje riječi za stvaranje rečenica. Sintaktičkom analizom pokušava se definirati i opisati pravila koja govornici koriste za spajanje riječi kako bi stvorili smislene fraze i rečenice.
Semantika je proučavanje značenja u jeziku. Lingvisti pokušavaju identificirati ne samo kako govornici jezika razaznaju značenja riječi u svom jeziku, već i kako se logička pravila primjenjuju govornici da bi odredili značenje fraza, rečenica i cijelih odlomaka. Značenje određene riječi može ovisiti o kontekstu u kojem se koristi, a definicija riječi može se neznatno razlikovati od govornika do govornika.
Pragmatika je proučavanje društvene upotrebe jezika. Svi govornici nekog jezika koriste različite registre, ili različite stilove razgovora, ovisno o društvu u kojem se nalaze. Jezična analiza koja se usredotočuje na pragmatiku može opisati društvene aspekte jezičnog uzorka koji se analizira, kao što je kako status pojedinaca uključenih u govorni čin može utjecati na značenje danog iskaza.
Lingvistička analiza korištena je za utvrđivanje povijesnih odnosa između jezika i ljudi iz različitih regija svijeta. Neke su vladine agencije koristile lingvističku analizu kako bi potvrdile ili odbile tvrdnje pojedinaca o državljanstvu. Ova uporaba lingvističke analize i dalje je kontroverzna, jer upotreba jezika može uvelike varirati u različitim geografskim regijama i društvenim slojevima, što otežava točno definiranje i opisivanje jezika kojim govore građani određene zemlje.