Jezična inteligencija odnosi se na poboljšanu sposobnost pojedinca da koristi jedan ili više jezika za prenošenje govorne ili pisane komunikacije drugima. Ljudi koji imaju visok stupanj ove vrste inteligencije obično prenose informacije na profinjen način, ponekad jednako ezoteričan kao što je to slučaj s književnim medijem poezije. Pretpostavlja da pisac ili govornik ima opsežan vokabular koji on ili ona koristi za prenošenje znanja i/ili dodirivanje i pokretanje drugih.
Osim pisaca, jezičnu inteligenciju pokazuju i ljudi koji koriste govor za prenošenje ideja i znanja. U potonjem slučaju, ljudi koji su aktivni u profesijama kao što su pravo ili politika trebali bi biti jezično inteligentni kako bi mogli uvjeriti druge. Trebali bi biti sposobni učinkovito koristiti sintaksu i gramatiku i znati kako napraviti prikladne intonacije i glasovne intonacije izvan snage pažljivo odabranih riječi. Iako su dolazili s izrazito različitih ideoloških stajališta, Adolf Hitler i Martin Luther King, Jr., obojica su iskoristili tu kvalitetu u svojim govorima. Ono što su rekli, i način na koji su to izrazili, imalo je dubok, nezaboravan utjecaj na one koji su ih došli poslušati, ali i svijet, općenito.
Književni prevoditelji moraju koristiti ovu vrstu inteligencije kako bi jezik izvornog teksta pretočili u vrlo precizan ciljni tekst. Na primjer, francuski izraz solitaire može se prevesti, kada se odnosi na osobu ili mjesto, kao “usamljen”, “izoliran” ili “usamljen”. Prilikom izvođenja književnog prijevoda, prevoditelj mora imati sposobnost razlikovanja finih nijansi značenja kako bi čitateljima prenio najtočnije značenje.
Iako je značenje određenih pjesama često izvan shvaćanja interpretativnog shvaćanja mnogih pojedinaca, jer je to tako vrlo osobni izraz, prevlast govornika nastoji prenijeti znanje koje je lako probavljivo za mase. Možda bi se na razini negdje između političara i pjesnika našao sveučilišni predavač. Iako bi neki ljudi mogli pretpostaviti da lingvistički talentirani pojedinci imaju visok IQ, činjenica je da neki nemaju. Njihova inteligencija možda nije toliko razvijena u drugim područjima, poput glazbe i matematike, na primjer.
U svakodnevnom životu mnogi ljudi pokazuju jezičnu inteligenciju kroz introvertne i ekstrovertne aktivnosti. Neki ljudi možda vole sjediti na trijemu seoske kuće dok sunce zalazi i pripovijedati priče koje potječu iz okolnog sela. Drugi bi možda voljeli čitati novine na dnevnoj bazi. Neki ljudi vole svakodnevno rješavati križaljke i/ili zagonetke. Svim tim ljudima zajedničko je ljubav prema riječima i uživanje u određenim aktivnostima koje im omogućuju da ih koriste ili da ih još više nauče.