Lingvistika teksta je područje proučavanja unutar lingvističkog područja koje se usredotočuje na značenje i tumačenje pisanih tekstova. Ova vrsta lingvistike promatra načine na koje pisana riječ proizvodi značenje, kako na malom tako i na velikom. Lingvistiku teksta općenito koriste akademici i povezana je s književnom kritikom. Izrastao je iz strukturalizma 1960-ih.
Prema načelima lingvistike teksta, tekstovi imaju unutarnju i vanjsku funkciju. Dio unutarnje funkcije može se nazvati kohezija. Tako su stvarne riječi u tekstu povezane i teku zajedno kako bi stvorile značenje na razini rečenice. Tekstovi koriste uređaje kao što su veznici, elipse i zamjene za povezivanje riječi tako da teku iz jedne rečenice u drugu. To pomaže čitatelju da stvori značenje unutar teksta.
Koherencija je još jedan unutarnji element lingvistike teksta. Tako se rečenice slažu u cjelinu kako bi se stvorilo značenje cijelog teksta. Drugim riječima, dok kohezija može promatrati pojedinačne elemente rečenice, koherentnost se odnosi na to kako su svaka rečenica, odlomak i cjelokupni tekst konstruirani tako da ih čitatelj može razumjeti. Također se promatra kako je tekst raspoređen u vremenu.
Vanjska funkcija lingvistike teksta je intertekstualnost. Ovaj koncept je proučavanje međusobne povezanosti različitih tekstova. U nekim slučajevima može biti potrebno proučiti jedan tekst kako biste razumjeli drugi. Na primjer, da biste razumjeli kritički članak, možda će biti potrebno pročitati tekst o kojem je članak. Na taj se način može povezati mnogo različitih tekstova.
Tekstovi se također mogu bolje razumjeti gledajući kontekst u kojem su napisani. Ovaj kontekst može biti povijesni i može uključivati promatranje događaja koji su se događali u svijetu u vrijeme kada je tekst napisan. Lingvistika teksta također može promatrati društveni kontekst, koji uključuje društvene aspekte kulture u vrijeme kada je tekst napisan. Proučavanje ovih konteksta može pomoći čitateljima da jasnije razumiju značenje tekstova.
Drugi aspekti lingvistike teksta uključuju proučavanje svrhe teksta, što bi uključivalo proučavanje zašto je autor sastavio spis. To je povezano s publikom, još jednim aspektom lingvistike teksta. Da bismo razumjeli namjeru teksta, važno je razumjeti tko ga je napisao i za koga je napisan.