Liturgijska teologija proučava kršćanske doktrine povezane s povijesnim i sadašnjim bogoslužnim praksama. Odnosi se na proučavanje standardizirane liturgije koja se nalazi u katoličkoj, pravoslavnoj i anglikanskoj tradiciji, kao i na manje formalno bogoslužje većine drugih protestantskih skupina. Načini na koje ljudi stupaju u interakciju s bogoslužjem i načini na koje bogoslužje i teologija utječu jedni na druge glavni su predmeti rasprave u liturgijskoj teologiji.
Proučavanje formalne liturgije je podskup liturgijske teologije. Ovo istraživanje uključuje, među ostalim aspektima, praćenje razvoja liturgijskih praksi kroz povijest i njihov odnos s povijesnom teologijom. Liturgija anglikanske crkve, na primjer, ima manje otvorenog doktrinarnog učenja od liturgije drugih crkava. Neki teolozi tvrde da je to zbog njezine povijesne uloge kao sredine između protestanata i katolika u Engleskoj. Izbjegavajući eksplicitno učenje o takvim pitanjima kao što je transupstancijacija, anglikanska crkva mogla bi udovoljiti onima s katoličkim ili protestantskim simpatijama.
Liturgijska teologija također uključuje odnos između teologije i sakramenata ili obreda koji se obavljaju u bogoslužju. Teologija nekih tradicija, posebice katoličke, promatra rituale bogoslužja, kao što su krštenje i euharistijski sakramenti, kao sredstvo kojim Bog daje milost vjernicima. U mnogim protestantskim crkvama, međutim, ti isti rituali mogu biti prisutni, ali se nazivaju “uredima” i smatraju se simbolima ili podsjetnicima na milost, ali ne i sredstvom putem kojeg se milost prima.
Druga briga liturgijske teologije je uzajamno utjecajan odnos između bogoslužja i pogleda na Boga koje proglašavaju različite vrste bogoslužja. Mnoge crkve nude “suvremene” usluge koje mogu uključivati neformalnu nastavu i rock glazbu. Druge službe mogle bi imati više ritualizirano bogoslužje s tradicionalnim crkvenim instrumentima, kao što su klavir ili orgulje. Ove površinske razlike u obožavanju mogu također odražavati dublje razlike u pogledima na Boga. Zagovornici tradicionalnih bogoslužja mogli bi tvrditi da one promiču odnos s poštovanjem prema Bogu, dok bi suvremeni zagovornici bogoslužja mogli reći da njihov neformalniji stil čini da se Bog čini pristupačnijim i relevantnijim za svakodnevni život.
Liturgijska teologija također može ispitati odnos između popularne i znanstvene teologije. Teologija koja se predaje u sjemeništima utječe na ono čemu se članovi crkve poučavaju iu što vjeruju. Sjemeništar bi mogao imati složeniji pogled na Trojstvo od laika, ali znanstvena teologija se u određenoj mjeri prenosi laicima kroz bogoslužje. Teološko učenje može se odvijati izravno kroz propovijedanje ili proučavanje Biblije, ili neizravno kroz pjesmu ili molitvu.