Vrtlari vole Livingstoneovu tratinčicu zbog njene navike prekrivati komadić zemlje svijetlim cvjetovima. Velika vrtna gredica ili zemljište zasijano ovim jednogodišnjim cvijetom veseli je prizor koji pruža neprekidnu boju. Livingstoneova tratinčica privući će leptire u vrt i osvijetliti dosadno mjesto, a dobro se snalazi i u kamenjaru ili razbacana duž šetnice među ciglama za popločavanje ili kamenjem.
Livingstoneova tratinčica također je poznata kao Dorotheanthus bellidiformis, ali neki proizvođači sjemena i vrtlari je još uvijek zovu starim imenom, Mesembryanthemum, grčkom riječi koja se odnosi na naviku cvijeta da se otvara samo na punom suncu. Drugi naziv za ovaj sukulent je ledena biljka, koja dolazi od biljke koja izgleda kao da ima male kapi sjajnog leda. Ove kapljice, neka vrsta vodenog mjehura, poznate su kao mjehuri.
Svijetli cvijet potječe iz Južne Afrike, a prvi ga je opisao botaničar iz 17. stoljeća. Vjeruje se da je ime Mesembryanthemum prvi put pripisano Livingstoneovoj tratinčici sredinom 18. stoljeća. Sjeme je prvi put putovalo u Sjevernu Ameriku brodom početkom 16. stoljeća, nenamjerno pomiješano s pijeskom koji je dovezen na brod kao balast. Kad je brod sletio u Sjevernu Ameriku kako bi preuzeo teret, pijesak je odbačen, a sjemenke cvijeća su se ukorijenile, brzo se šireći. Jedna uobičajena upotreba za Livingstone tratinčicu je kao oblik kontrole erozije.
Livingstoneova tratinčica je otporna na sušu i najbolje uspijeva na mjestu s dobrom drenažom. Jedino vrijeme da se tlo održava stalno vlažnim je dok se čeka da sjeme proklija, što bi moglo potrajati jedan do tri tjedna. Od noćne vlage u zraku, ali i po oblačnom vremenu, zrela biljka zaštitit će se svojom navikom otvaranja samo na punom suncu. Biljka doseže 8 inča (20.32 centimetra) u visinu i stopu (30.48 centimetara) u širinu.