Ljudska fiziologija je znanost o životu i grana fiziologije životinja. To je konkretno studija o tome kako sustavi tijela funkcioniraju u dobrom stanju, a ova analiza funkcije često je na staničnoj razini, ne pojedinačnih stanica, već o tome kako stanice rade zajedno kako bi postigle normalno stanje funkcije. Osnovna ljudska fiziologija proučava tjelesne sustave koji funkcioniraju na odgovarajući način i očekivano, dok druge discipline poput patofiziologije mogu promatrati način na koji tjelesni sustavi razvijaju bolest u pokušajima da pronađu uvid u to kako izliječiti bolesti.
Sa znanstvenog stajališta u ljudskoj fiziologiji može postojati nekoliko glavnih problema. Ti problemi uključuju način na koji se javlja međuovisnost između tjelesnih sustava (kao što su središnji živčani sustav i mišićno-koštani sustav). To se zove integracija.
Još jedna zanimljivost je komunikacija, a to je način na koji tjelesni sustavi šalju signale da funkcioniraju na određene načine. Ti signali mogu biti električni impulsi ili oslobađanje kemikalija. Konačno, fiziolog želi definirati i promatrati homeostazu, u bilo kojem od proučavanih sustava. Drugim riječima, kako tijelo održava normalno stanje i koji su to procesi koji to čine?
Možda bi bilo previše pojednostavljeno reći da ljudska fiziologija pokušava odgovoriti na pitanje “kako stvari funkcioniraju”. Međutim, ovo je prilično točno i važno je pitanje na koje treba odgovoriti. Razumijevanje normalne funkcije tjelesnih sustava je dragocjeno jer uspostavlja osnove za razumijevanje onoga što je abnormalno. Vrlo je teško dijagnosticirati bolest osim ako se ne može utvrditi jasno odstupanje od norme, te je stoga utvrđivanje ove norme od velike vrijednosti u medicini i ljudskom zdravlju.
Na primjer, s vremenom su fiziologija i biokemija pomogle da se utvrdi što čini normalne razine određenih tvari u krvi. Kada nešto poput razine šećera postane previsoko, to može utjecati na različite sustave u tijelu i biti pokazatelj bolesti poput dijabetesa. Samo znajući osnovne razine za različite vrste šećera u krvi, liječnici mogu utvrditi je li dijabetes prisutan. Ovo znanje je ekstrapolirano kako bi se pacijentima omogućilo da kod kuće vode evidenciju o vlastitom šećeru u krvi. Testiranjem se mogu uvjeriti da na odgovarajući način reguliraju šećer u krvi ili mogu prilagoditi lijekove kada je razina šećera u krvi previsoka ili preniska.
Pretpostavlja se da su rane studije ljudske fiziologije i anatomije započele prije više od 2000 godina, a imena poput Hipokrata i Aristotela obično se navode kao rani fiziolozi. Problem s ranim razmišljanjem bio je što nije dopuštao mnoga ispitivanja ljudi, a većina ispitanih ljudi bila je mrtva. Ideja o stanicama se postavlja tek mnogo kasnije u povijesti. Mnogo je više učinjeno u području anatomije, koja je zamršeno povezana disciplina s ljudskom fiziologijom, koja opisuje oblike prisutne u tijelu, a opet, osim ako ti oblici nisu bili očiti i na površini, obično nisu dobili puno istraživanje osim ako je osoba mrtva.
Bilo je moguće više studija na životinjama, a zapravo se životinjska fiziologija još uvijek koristi i ekstrapolira na ljudska bića cijelo vrijeme. Čak i danas kada je medicinska znanost mnogo delikatnija, većina ljudi ne bi pristala na proučavanje nekih od načina rada njihovih tjelesnih sustava. Malo bi se ljudi dobrovoljno javilo da im se u sklopu elektrofizioloških kardioloških studija induciraju abnormalni ritmovi srca kako bi se utvrdilo što uzrokuje aritmije, jer bi to moglo biti opasno. Međutim, elektrofiziolozi mogu izazvati aritmije kod životinja kako bi utvrdili koji čimbenici uništavaju ravnotežu u električnom sustavu u srcu.
Tijekom vremena, ljudska fiziologija pomogla je definirati glavne sustave tijela i kako oni rade na postizanju dobrog zdravlja. Osnovni uvodni tečajevi nastoje sagledati svaki od ovih sustava, koji se grubo može definirati na sljedeći način: cirkulacijski, respiratorni, endokrini, reproduktivni, imunološki, mišićno-koštani, živčani, integumentorni, bubrežni i gastrointestinalni.
Iako razbijanje tijela na sustave može pomoći u opisivanju funkcije, sa znanstvenog stajališta nije uvijek tako uredno. Sustavi su međusobno ovisni. Gubi se bubrežna ili respiratorna funkcija, a sve ostalo postaje zahvaćeno. Štoviše, mnogi vitalni organi ili dijelovi tijela mogu sudjelovati u nekoliko sustava.