Ljudski jezik je jezik koji je nastao za primarnu svrhu komunikacije među ljudima. Ovaj tip jezika može se razvijati prirodno ili se može konstruirati namjerno, ali u svim slučajevima njegova je definitivna karakteristika njegova upotreba za komunikaciju među ljudima. Nasuprot tome, za životinje se također može reći da imaju jezike, a jezik je neophodan za funkcije nekih strojeva. Općenito se smatra da ljudski jezik djeluje na različite načine od ovih drugih tipova jezika.
Evolucija ljudskog jezika je složena i postoji mnogo različitih teorija o tome kako se jezik razvijao. Gotovo svi ljudi kao djeca usvajaju jedan ili više ljudskih jezika i može se reći da su izvorni govornici tih jezika. Iako postoji mnogo različitih jezika, svaki je jezik jednako vrijedan za prenošenje misli, iako jezici to mogu činiti na različite načine. Ljudski jezici mogu biti vrlo različiti u smislu gramatike i zvukova, ali njihova je svrha ista u svim ljudskim kulturama.
Jedna od jedinstvenih značajki ljudskih jezika je da je veza između zvukova i ideja koje ti zvukovi predstavljaju proizvoljna. Različite riječi mogu se koristiti za predstavljanje istog koncepta s jednakom korisnošću, a često je slučaj da su riječi vrlo različite između jezika. Jezici mogu biti međusobno povezani i povijesno povezani, ali to ne znači da su se svi jezici razvili iz jednog izvornog jezika. Čak i tako, mnoga rana proučavanja ljudskog jezika prvenstveno su se bavila traženjem korijena jezika do jednog izvornog izvora.
Ljudski jezik može imati mnogo različitih oblika i aspekata. Na primjer, mogu postojati pisane i govorne komponente kao i drugi načini kodiranja jezika, kao što su ručni znakovi. U određenim slučajevima jezik se ne koristi samo za praktičnu komunikaciju, već i za razlikovanje grupa ljudi, jer je sposobnost komuniciranja nekoć bila glavni znak inteligencije. Jezik ima mnogo društvenih elemenata kada ga ljudi koriste, a mnogi važni aspekti jezika nisu povezani sa zvukovima jezika.
Zanimljivo je da se ljudski jezik ne koristi uvijek za komunikaciju s drugim ljudima te je u nekim slučajevima inkorporiran u druge jezike. Na primjer, tip govora koji se koristi za zapovijedanje psima potiče iz ljudskog jezika, ali ga obje strane ne mogu koristiti za potpunu komunikaciju. Proučavanje jezika neprestano se razvija, dijelom zbog toga što način na koji ljudi usvajaju jezik, pa čak ni podrijetlo jezika nije u potpunosti shvaćen. Kao takav, nemoguće je u potpunosti definirati ljudski jezik, jer se o toj temi još uvijek žestoko raspravlja.