Lobularni karcinom in situ odnosi se na zbirku abnormalnih stanica u tkivu dojke koje potencijalno mogu postati kancerogene u roku od pet godina. Stanje je teško otkriti i obično ostaje nezapaženo osim ako se ne izvrši biopsija tkiva dojke kako bi se provjerio ima li drugog problema. Dok lobularni karcinom in situ sam po sebi ne uzrokuje fizičke simptome, većina liječnika potiče pacijente da uzimaju lijekove ili se podvrgnu operaciji kako bi se smanjio rizik od razvoja raka u budućnosti.
Ženske grudi sadrže nekoliko stotina lobula, žlijezda koje proizvode mlijeko. Lobularni karcinom in situ nastaje kada stanice duž unutarnje sluznice lobula počnu rasti neobično velike i replicirati se velikom brzinom. Liječnici ne znaju što pokreće abnormalni razvoj stanica, ali se sumnja da genetika igra važnu ulogu. Stanje može biti prisutno u samo jednoj dojci ili zahvatiti lobule u obje dojke. Najčešće obolijevaju žene u dobi od 20 do 50 godina, a samo oko 25 posto pacijentica s dijagnozom lobularnog karcinoma in situ ikada razvije maligni rak dojke.
Žene koje imaju lobularni karcinom in situ vjerojatno neće osjetiti simptome. Obično nema primjetnih promjena u izgledu ili osjećaju grudi. Kao rezultat toga, većina slučajeva lobularnog karcinoma in situ nikada se ne dijagnosticira ili se prepozna tek nakon što stanice postanu kancerogene i počnu stvarati zdravstvene probleme. Neki se slučajevi otkriju slučajno nakon testova za proučavanje sumnjivih kvržica ili cista u dojci.
Nakon što se identificira lobularni karcinom in situ, liječnik može detaljno opisati stanje i objasniti različite mogućnosti liječenja. Obično je nemoguće predvidjeti hoće li abnormalne stanice ikada postati kancerogene, ali se mogu poduzeti koraci za smanjenje rizika. Mnogi liječnici i pacijenti radije izbjegavaju liječenje početnog stanja, te umjesto toga zakazuju redovite preglede dojki kako bi vidjeli hoće li se promjene početi događati.
Ako se želi rano liječenje, uobičajena opcija je uzimanje sintetskog hormonskog dodatka koji inhibira aktivnost estrogena u dojkama. Lijekovi kao što su tamoksifen i raloksifen blokiraju signale estrogena koji normalno pokreću replikaciju stanica, usporavajući ili zaustavljajući rast abnormalnih stanica. Konačno, operacija uklanjanja jednog dijela ili obje dojke može se razmotriti ako se smatra da je pacijentica u iznimno velikom riziku od razvoja raka dojke. Većina slučajeva lobularnog karcinoma in situ u potpunosti se rješava hormonskom i kirurškom terapijom.