Vožnja trupaca je proces transporta drva plovnim putem, najčešće velikom rijekom. Rijeke se koriste za vožnju trupaca jer će struja prirodno tjerati trupce niz rijeku, čineći vožnju lakšom i bržom. Riječni vozači, ili vozači trupaca, bili su radnici koji su pomagali voditi trupce nizvodno pomoću štuka, ili dugih motki koje su se koristile za guranje trupaca i oslobađanje od njih kada se zaglave. Vožnja trupaca bila je vrlo opasna profesija, jer je vozač često morao hodati preko trupaca dok su plutali kako bi oslobodio zastoje. Mnogi vozači su poginuli pavši između trupaca i zgnječeni.
Kako je sječa drva u Europi i Sjevernoj Americi počela rasti, povećala se potreba za transportom drva iz izoliranih izvora nizvodno u naseljenija područja. Vožnja trupaca bila je vrlo često najbrži način transporta drva, posebno imajući u vidu da su se mlinovi redovito kretali jer su se zalihe drveća smanjivale u određenom području. Trupci su transportirani u rijeku kako bi ih plutali nizvodno, a timovi riječnih vozača brinuli bi o plutajućem drvu kako bi se spriječilo stvaranje zastoja trupaca. Ako bi se zastoj ipak pojavio, vozač bi morao spretno trčati s obale rijeke na plutajuće trupce kako bi riješio zastoj.
Te je zastoje često bilo vrlo teško otkloniti, tako da su riječni vozači morali biti prilično jaki i upoznati s najboljim načinima za iskorištavanje teške drvene građe u nestabilnim uvjetima. Nakon što se zastoj oslobodio, vozač bi trebao brzo pobjeći od zastoja kako ne bi pao u vodu ili između dva drva koja su dovoljno teška da ga zgnječe. Mnogi vozači su tako umrli, ali i mnogi muškarci su tražili te opasne poslove jer su bili relativno visoko plaćeni. Muškarci koji su trčali preko trupaca tijekom procesa vožnje trupaca često su bili manji i lakši, tako da su mogli biti brzi i okretni preko drva, ali dovoljno jaki da pomaknu trupce nakon što stignu do zastoja.
Praksa vožnje trupaca sada je zastarjela jer su razvijene druge sigurnije i učinkovitije metode transporta drvne građe. Kultura koja se razvila oko ove prakse, međutim, živi u mnogim dijelovima Sjeverne Amerike i Europe. Narodne priče i pjesme proizašle su iz prakse i muškaraca koji su u njoj sudjelovali, a mnoga mjesta u Sjevernoj Americi i Europi održavaju festivale vožnje rijekom koji slave praksu i priče koje su iz nje proizašle.