Loša banka, također poznata kao banka agregator ili banka za naplatu, je banka koja kupuje nekvalitetnu imovinu kako bi uklonila tu imovinu iz knjiga drugih banaka. Ako sve banke surađuju s lošom bankom, loša banka u biti sekvestrira takvu imovinu kako ne bi mogla sniziti kreditni rejting i performanse drugih banaka. Loša banka može zauzvrat prodati tu imovinu, investirati je ili raspolagati njome na druge načine.
Smisao loše banke je pomoći u rješavanju financijske krize uzrokovane obiljem nekvalitetne imovine u knjigama velikih banaka. Neučinkovita imovina ili “toksična imovina” je imovina koja teoretski ima vrijednost, ali se smatra neuprodajnom jer je nitko ne želi kupiti. Banka s lošom imovinom ima puno novca na papiru, ali manje pristupa gotovini u stvarnosti, a to može uzrokovati kreditnu krizu, jer se banke bore s prikupljanjem sredstava za svakodnevno poslovanje i počinju ograničavati kreditiranje.
Nekoliko vlada koristilo je loše banke za rješavanje kreditne krize prije nego što se pogorša. Da bi ova tehnika bila učinkovita, mnogi se ekonomisti slažu da mora zadovoljiti nekoliko kriterija. Prije svega, banku vodi država ili državna agencija koja osigurava bankovne depozite, a obično se osniva kao samolikvidirajući trust, što znači da nakon što je misija banke ostvarena, ona je rastvorena. Loša banka je nacionalizirana banka, kojom upravljaju i za ljude, koncept s kojim neke nacije imaju poteškoća.
Drugi ključni čimbenik je sporazum o suradnji koji uključuje više banaka. Ako se banke A, B i C dogovore prodati svoju nekvalitetnu imovinu nacionaliziranoj banci, a banka D se ne složi s planom, tržište će i dalje biti nestabilno. Konačno, nekvalitetna imovina mora se otpisati prije nego što se proda lošoj banci. Drugim riječima, banke ne mogu zahtijevati “fer tržišnu vrijednost” ili papirnatu vrijednost svoje toksične imovine. Moraju pristati otpisati ukupan dug i platiti gubitak kako bi imovinu skinuli s knjiga.
Ako loša banka otkupi otrovnu imovinu po poštenoj tržišnoj cijeni, to će biti vrlo skup pothvat. Budući da sredstva za kupnju imovine dolaze od vlade, to bi moglo baciti nacionalnu ekonomiju na koljena, jer znatna sredstva postaju vezana za upravljanje toksičnom imovinom. To može produžiti financijsku krizu koja je prije svega potaknula formiranje loše banke.
Loše banke samo su jedno od mnogih potencijalnih rješenja za gospodarsku krizu i potrebno ih je pažljivo odvagnuti, zajedno s ostalim opcijama. Sklonost panici kada su suočeni s financijskom krizom od strane državnih dužnosnika može pridonijeti nekim vrlo lošim odlukama koje mogu imati dugotrajne posljedice, zbog čega je važno izbjegavati žurbu s bilo kojim posebnim planom akcije, od loše banke do poticaja plan.