Standardna tablatura za lutnju sadrži šest redaka, od kojih svaki predstavlja odgovarajuću žicu i njezinu otvorenu notu na instrumentu za lutnju. Slično gitarskoj tablaturi, počinje i završava s G-notom, za razliku od E-note za gitaru, i ima ugađanje GCFADG. Najviša nota je na vrhu, a najniža na dnu, što je struktura koja se koristi u tablaturama za gitaru. Žicu prati slovo “a” ako se svira otvorena, “b” ako bi se prst trebao nalaziti na prvom pragu, dok “c” označava prst na drugom pragu. Svaki red na tablaturi predstavlja dvije žice na lutnji, zajedno poznate kao tečaj.
Lutnja obično ima šest tečajeva, ali može imati i do 14. Slijedovi viši od šeste označeni su na tablici lutnje s kosim crtama, tako da će sedmi tečaj biti označen jednom kosom crtom, osmi s dvije kose crte, a svaki dodatni tečaj će imati još jednu kosu crtu. Sustav za označavanje akorda za lutnju popraćen je i taktovima. Zastavice i krugovi koji se koriste u tablaturi lutnje označavaju vrijeme i izgledaju kao gornji dio simbola za mjerenje vremena koji se koriste u standardnim notnim zapisima. Vrijeme se također može označiti linijom s repom, što je posebno korisno za pisanje tablature lutnje na računalu.
Tablatura lutnje ne nudi informacije o ugađanju instrumenta niti ulazi u mnogo pojedinosti o kadencama. Također je teško usporediti note sa standardnim notnim zapisima, pa je razvoj računalnih programa za čitanje i interpretaciju glazbe na lutnji bio spor. Stručnjaci za glazbenu teoriju često poznaju informatiku, pa je nesklad između logike tablature lutnje i njezine transkripcije u računalne programe bio izazov. Malo je preciznosti i za dodavanje vokalne pratnje uz glazbu za lutnju.
Trenutna metoda tablature lutnje slična je onoj kada se prvi put svirala u Europi, počevši od 14. stoljeća. Lutnja se svira prebiranjem prstiju, a ugađanje odgovara notama koje se sviraju na klasičnoj gitari s capo postavljenim na trećem pragu. Poput tablature gitare, početnicima je lako naučiti čitati i svirati uz tablature lutnje. Postoje i varijacije u tablaturama za lutnju, u rasponu od one korištene u renesansi do one iz doba baroka. Engleske i francuske varijacije također se razlikuju od španjolskih i njemačkih oblika.